Je li i predsjednik Njemačke "samo čovjek"?

U razgovoru koje je vodio s urednicima televizijskih postaja ARD i ZDF, njemački predsjednik je gotovo na samom početku priznao da je nazvao glavnog urednika lista Bild Dieckmanna kada je čuo da će biti objavljeni detalji o novcu kojeg je dobio od bračnog para Geerkens. Teške riječi koje je izrekao u tom telefonskom pozivu o "Rubikonu koji je prijeđen" i "ratu" s tim listom koji je spreman voditi, u sinoćnjem (4.1.) interviewu Wulff smatra "teškom greškom za koju mu je žao da ju je počinio i za koju se ispričava". Podsjetio je i da se ispričao samom uredniku Bilda te da je ta isprika, tvrdi Wulff, bila prihvaćena. Predsjednik je gotovo u istom dahu nastavio s hvalospjevima o slobodi medija i slobodi izvještavanja, a priznao je i kako se u tom trenutku osjećao kao "žrtva" koja je dužna odgovarati na neka pitanja iz njegovog "posve privatnog života".

Kakva je to zemlja bez prijatelja?

Uopće, njemački predsjednik je u sinoćnjem razgovoru koji je trajao dvadesetak minuta, o svim pitanjima vezanim za novac kojeg je posudio - isprva od Geerkensa, a kasnije i uz posredovanje tog poslovnog čovjeka, od banke pod upravo nevjerojatno povoljnim uvjetima - sveo na samo neka od "400 pitanja koje je dobio" i kojima se bave njegovi odvjetnici kako bi dali "najbolji odgovor". Ali i kako je u konkretnom slučaju ionako sve "uobičajena poslovna praksa" ili usluga prijatelja "iz djetinjstva", a ako on kao predsjednik ne može imati prijatelje, onda se "ova republika promijenila u nešto negativno".

Kad je riječ o slobodi medija i prijetnjama Bildu, Wulff je izjavio kako zapravo nije pokušao spriječiti objavljivanje, nego je samo tražio "odgodu" izvještavanja o tom slučaju kako bi još jednom razgovarao s novinarima. A na pitanje je li razmišljao o ostavci, njemački predsjednik je naglasio kako bi ga "još prije tri tjedna" svi mogli smatrati solidnim predsjednikom te da namjerava ostati na dužnosti pun mandat, dakle pet godina - i to ne "uvjetno" jer nije prekršio nikakav zakon, nego zato jer uživa "veliku potporu građana i svojih stranačkih kolega" - makar je položaj predsjednika "postao mnogo teži".

Pitanje ugleda položaja predsjednika SR Njemačke

Ali tek što su se ugasili reflektori u studiju, već su počeli komentari o nastupu predsjednika Wulffa koji i njegov položaj sigurno neće učiniti lakšim. Jer gledati predsjednika Savezne Republike Njemačke koji, kao nekakav školarac, u trećem licu i načelno priznaje da je pogriješio, ali koji zapravo apelira na samilost i razumijevanje građana je kod mnogih ostavila veoma tjeskoban dojam. Doduše, među njegovim stranačkim kolegama u CDU-u se gotovo jednoglasno čuju riječi hvale za "otvorenost" Wulffa, ali baš je bavarska političarka CSU-a, Gerda Hasselfeld izrekla ključni problem - u apelu na "predstavnike svih demokratskih stranaka da ne naruše ugled najviše dužnosti u našoj državi".

Jer i mnogi novinski komentatori su skloni priznati kako je ovo bio samo još jedan korak dalje u "narušavanju ugleda" Wulffa, a time i položaja predsjednika države. Potpredsjednik oporbenih socijaldemokrata Hubertus Heil smatra kako su i nakon ovog razgovora ostale "velike dvojbe" kako Wulff obavlja svoju dužnost - i osobito, kako on poima ulogu predsjednika koji možda čak i ne krši zakon, makar Heil i to smatra dvojbenim, ali u svakom slučaju jedva da može biti nekakav moralni autoritet.

Isto tako, gotovo svi mediji su primjetili i tko se do sada gotovo uopće nije oglasio o aferi u koju Wulff sve dublje upada: predsjednica njegove stranke i kancelarka Angela Merkel. Nema sumnje kako ona smatra da njen odabranik za položaj predsjednika mora sam, svojim autoritetom riješiti ovaj problem.

Ali se čuju i komentari da se kancelarka radije drži suzdržano kako eventualnim izrazima podrške ne bi i sama dospjela u još veće političke probleme. Jer problema je već dovoljno, recimo zbog pada popularnosti njezine koalicije, ali i zato što bi Wulffova ostavka bila već druga predsjednička ostavka u dvije godine. I prošli predsjednik Köhler i sadašnji Wulff su bili kacelarkini kandidati.

Autori: N. Werkhäuser, M. Böllinger, A. Šubić (agencije)

Odg. ured: A. Jung-Grimm