Jeftin plin i nacionalizam - NATO u jugoistočnoj Europi

NATO je više nego ikada u sukobu sa samim sobom oko toga kako se nositi s Rusijom. "SAD i Velika Britanija su za čvrst stav i zastrašivanje; Njemačka, Francuska i Italija naglašavaju dijalog, a treća skupina oko Bugarske, Mađarske ili Slovačke želi ostati izvan sukoba i raspoređivanja trupa. Njemačka obično predstavlja umjerenu poveznicu između tih grupa – to trenutno nedostaje zbog slabosti u vodstvu”, kaže za DW Stefan Meister, stručnjak za istočnu Europu u DGAP-u. "Tu dolazi i do slabljenja zbog populizma, Trumpa i Brexita. Putin to pokušava iskoristiti za pregovore o novom sigurnosnom poretku u Europi bez SAD-a", kaže dalje Meister. U ovoj situaciji članice NATO-a u srednjoj i jugoistočnoj Europi igraju neuobičajeno važnu ulogu. No ponekad odande dolaze oštri tonovi.

"Ako dođe do eskalacije, povući ćemo se do posljednjeg hrvatskog vojnika"

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović izazvao je iritaciju krajem siječnja kada je najavio da će se njegova zemlja povući u slučaju izbijanja sukoba: "NATO povećava svoju prisutnost, mi nemamo ništa s tim i nećemo imati ništa s tim. Ako dođe do eskalacije, povući ćemo se do posljednjeg hrvatskog vojnika." Ova izjava je dovela Vladu u Zagrebu u nezgodnu situaciju: "Predsjednik ne govori u ime Hrvatske, već u svoje ime. Mi jesmo i ostat ćemo vjerna članica NATO-a", rekao je ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman za FAZ.

Milanovićeve izjave bile su tim više začuđujuće s obzirom na to da ni NATO ni SAD ni Ukrajina nikada uopće nisu tražili vojni angažman od Hrvatske. "Milanovićeve izjave služe za unutarnjopolitičke svrhe, moraju se promatrati u pozadini njegovog stalnog sukoba s premijerom Andrejem Plenkovićem. Čini se da Milanović u posljednje vrijeme igra na nacionalističku kartu, nazivajući Milorada Dodika, lidera bosanskih Srba, 'partnerom' ' i želi se poslužiti snovima hrvatskih nacionalista o prekrajanju granice u Bosni uz rusku potporu", kaže za DW dr. Filip Milačić, znanstveni suradnik u Zakladi Friedrich Ebert u Beču.

Povijest kao ruski "influencer" u Bugarskoj

Govoreći na bugarskoj TV 1. veljače, ruska veleposlanica Eleonora Mitrofanova vrlo je jasno dala do znanja što Rusija traži: povlačenje NATO-a na granice iz 1997. i povlačenje svih NATO-ovih trupa i baza iz zemalja poput Rumunjske i Bugarske. Formalno, prema riječima Mitrofanove, te bi zemlje mogle ostati članice NATO-a. Bugarski ministar obrane Stefan Janev očito se može naviknuti na ideju "fiktivnog članstva u NATO-u". U prosincu ga je premijer Kiril Petkov morao javno ukoriti nakon što je na Facebooku progovorio protiv raspoređivanja NATO-ovih postrojbi u Bugarskoj. Onda je tokom parlamentarne rasprave u siječnju Janev apelirao: „Trebali bismo prestati čitati i špekulirati u stranim medijima. Trebali bismo biti 'Bugari' i razmišljati (o vojnom angažmanu zemlje, op. aut.) iz perspektive bugarskog nacionalnog interesa." Ako bi se trupe NATO-a razmještale u Bugarskoj, onda isključivo bugarske trupe, rekao je Janev.

Naglasak na "nacionalnom interesu" i "bugarskom suverenitetu" i u Sofiji ima pozadinu: u prosincu su u parlament ušli nacionalisti iz stranke Preporod. Veleposlanica Mitrofanova također zna za tradicionalno prorusku poziciju bugarskih nacionalista: "Rusija ima utjecaj u Bugarskoj: našu zajedničku povijest. Ona je najvažniji lobist, najvažniji influencer u našim odnosima."

60 posto potpore NATO-u u Rumunjskoj

Potpuno je drugačije u Rumunjskoj. Uz Njemačku i Poljsku, Rumunjska je jedna od zemalja u koje se već upućuju dodatne američke i NATO-ove snage. Prema istraživanju instituta za istraživanje javnog mnijenja INSCOP Research, sa 60 posto NATO je institucija koja uživa najveće povjerenje građana. "Dodatne trupe u zemlji nisu samo dobrodošle, već i politički kapital za vladu. Čak se ni nacionalisti ne usuđuju govoriti protiv toga", rekao je za DW Sorin Ionita, politolog iz tvornice mozgova Expert Group u Bukureštu.

"Putinov pinč" u Budimpešti

U fokusu raspoređivanja postrojbi NATO-a je također Mađarska, koja, poput Rumunjske, ne samo da dijeli granicu s Ukrajinom, već ima i ukrajinsku manjinu. Ovdje premijer Viktor Orban godinama održava "poseban odnos" s Rusijom. Njegovo javno divljenje autoritarnom stilu vladavine u Moskvi i protivljenje sankcijama Rusiji donijelo mu je nadimak "Putinov pinč". Orban je početkom veljače otputovao Putinu u Moskvu u "mirovnu misiju", kako je službeno navedeno. No, glavni fokus je bio na isporuci ruskog plina, koji Mađarska plaća znatno ispod tržišne cijene, te na uključivanju Rusije u proširenje nuklearne elektrane Paks. Budimpešta zbog toga izbjegava rasprave o većem angažmanu Mađarske u NATO-u.

"Delikatno balansiranje" na Bosporu

Posebno kompleksan odnos prema Rusiji ima strateški važna članica NATO-a Turska. U sirijskom građanskom ratu Putin i Erdogan surađuju, ali u Libiji podržavaju različite skupine. Erdogan je s jedne strane razljutio svoje NATO-partnere kupnjom ruskih protuzračnih projektila S-400, s druge strane Ankara opskrbljuje Ukrajinu vojnim dronovima. I slično kao Njemačka, Mađarska ili Bugarska, Turska je također ovisna o ruskom plinu i nafti. "To je delikatan čin balansiranja za Ankaru: Erdogan ima posebnu vezu s Ukrajinom i podržat će nju i NATO; s druge strane, on ne smije naljutiti Putina tako da on isključi plin ili traži osvetu u Siriji", kaže Asli Aydintasbas iz Europskog vijeća za vanjske odnose u razgovoru za DW. U slučaju sukoba, Ankara bi, kako ona kaže, vjerojatno rasporedila turske trupe i isporučila tehnologiju bespilotnih letjelica Ukrajini, dok bi u isto vrijeme omogućila prolaz ruskoj mornarici u Crno more.

Putin zna što želi, ali NATO će preživjeti

"Za razliku od Zapada, Rusija točno zna što želi u istočnoj Europi: vratiti moć i sfere utjecaja koje je izgubila od 1991.", kaže stručnjak za istočnu Europu profesor Timothy Gordon Ash u britanskom Guardianu. Kako bi to postigao, Kremlj u jugoistočnoj Europi koristi dva alata: jeftini plin i nacionalizam. Filip Milačić je u razgovoru za DW siguran: "Rusija nudi nacionalističkim elitama nešto što Zapad ne nudi i ne bi trebao ponuditi: obećanje da će prekrojiti granice na Balkanu."

Ipak jeftini plin, nacionalizam i nejedinstvo neće biti dovoljni za podjelu NATO-a u slučaju sukoba. "SAD kao vodeća sila se trenutno može nametnuti, NATO je ipak relativno jednoglasan u zastrašivanju. A čak i ako se manje države povuku, one u krajnjem slučaju neće dovesti u pitanje svoju lojalnost Savezu. Isporučuje se oružje, ojačavaju postrojbe i dobiva na vremenu u odnosu na Rusiju", kaže ukratko Stefan Meister.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu