Jergovićevo "uputstvo za upotrebu" Balkana

Karlo Adum, umirovljeni nastavnik povijesti na jednoj zagrebačkoj gimnaziji, dobija telegram s pozivom da dođe na otvaranje testamenta jednog svog nedavno preminulog ujaka u rodnom Sarajevu. Bez velike volje, Adum, koji je i sam odnedavno udovac, ipak sjeda u svoj veliki i dobro očuvani Volvo „Freelander“, godina proizvodnje 1975. Sa sobom nosi jedan stari pištolj i brojna sjećanja na djetinjstvo.

Tu je mama Cica koja je za vrijeme rata u Sarajevu rado flertovala s njemačkim i talijanskim vojnicima, a ovdje je i otac koji se posvađao s bratom i najprije izgubio palac a potom malo-pomalo i razum. Tu su također i sjećanja na ustaše koje su partizani krajem rata objesili pred sarajevskom katedralom, kao i slike sa sindikalnog puta u ljetovalište na Jadranu autobusom punim mentalno zaostale djece.

I naravno, ovdje su i razmišljanja o ovom posljednjem ratu, koji je nedavno završio, ali nekako kao da i nije. Adum, nastavnik povijesti, razmišlja o Jugoslaviji i BiH i Hrvatskoj, o naciji, nacionalizmu i pojedincu u vrtlogu pokreta masa. Karlo Adum, koji desetljećima nije bio u Sarajevu, vraća se mjestu svog djetinjstva i – kako bi drugačije moglo biti – sa svakim prijeđenim kilometrom sve je bliži svom usudu.

Jergović ne samo da je obdaren veličanstvenom pripovjedačkom maštom i tragičnim poznavanjem ljudske duše, već se on ne susteže roniti duboko u mutne vode novije povijesti Balkana. (Andreas Breitenstein, Neue Zürcher Zeitung)

Miljenko Jergović je europski književnik svjetskog ranga.
(Frauke Meyer-Gosau, Literaturen)

U Miljenku Jergoviću su Jugoslavija i njena prošlost dobili pametnog krončara i arhivara koji zna diferencirati zbivanja i prikazati ih tako da ganu čovjeka. On daje sve od sebe, ne štedeći nikoga, pun vjere u bolji svijet za sve nas.
(3sat Kulturzeit)

Kao čitalac Jergovićevog „Freelandera“ čovjek se osjeća kao pas pred supermarketom: stalno je iznova oduševljen briljantnim i zločestim opisima lokalnih (balkanskih) specijaliteta koje mu autor dobacuje kao kost izgladnjelom psu. (die tageszeitung)

Roman „Freelander“ Miljenka Jergovića je napeta vožnja kroz ludilo balkanske povijesti. (Stern)

"Freelander" je više od obične lektire za odmor: to je zajedljiva bilanca poznavaoca lokalnih prilika koji nama, turistima sa sjevera, omogućava pogled iza kulisa te ‚najljepše obale na svijetu'. (SWR2 Forum Buch)

“Jergović je izuzetno talentiran pripovjedač kojem bez većih problema uspijeva da međusobno ispreplete priču jedne obitelji sa svjetskom poviješću.“ (Deutschlandradio Kultur)

Miljenko Jergović, bosanskohercegovački i hrvatski autor, osvojio je svojim romanom "Freelander" njemačku književnu kritiku. Na svim stranama hvalospjevi, oduševljenje, euforija. Nameće se pitanje: zašto?

Za Klausa Schöfflinga, njemačkog izdavača Miljenka Jergovića, odgovor je vrlo jednostavan: „On je naprosto jako dobar. On pripovijeda vrlo istinito, vrlo dobro i napeto piše. To je vrlo kvalitetno i to je zamijećeno.”

Prihvatljiva slika neobjašnjivog

Ali, sama činjenica de je Jergović dobar pisac još uvijek ne objašnjava zbog čega ga njemačka književna kritika toliko slavi, smatra Dragoslav Dedović. Ovaj bosanskohercegovački pisac i književni kritičar koji već godinama živi u Njemačkoj i poznavalac je Jergovićeva i lika i djela tvrdi da na prostoru nekadašnje Jugoslavije postoji čitav niz autora koji su barem jednako toliko dobri kao Jergović.

On, međutim, njemačkoj publici nudi matricu po kojoj ona sebi može predstaviti i objasniti Balkan sa svim njegovim ludilom, apsurdom i mrakom: “Jergović pruža jednu prihvatljivu sliku, prihvatljivo objašnjenje jednog Nijemcima nerazumljivog rata, a i poratnog stanja. Njegove slike su dosta jasne, dobri i loši momci su dosta jasni kao i jezik – i ta jasnoća pomaže ljudima ovdje da kažu: aha!, a tako, a to – to nisam znao! – to je znači Balkan. On svojom literaturom piše jednu vrstu ‘uputstva za upotrebu' Balkana.”

Suprotstavljanje nacionalizmu

Osim toga važan je faktor Jergovićevog uspjeha i njegovo distanciranje od hrvatskog nacionalizma i šovinizma, smatra Dedović. Jergović je to od početka rata činio vrlo jasno i odlučno, i za mnoge u Njemačkoj je postao oličenje ‘dobrog Hrvata', koji kritizira neugodno "hrvatovanje" tuđmanovskog tipa i na taj je način prihvatljiv ovdašnjoj javnosti.

Na sljedećoj stranici: Jergović - budući nobelovac?

Klaus Schöffling naglašava međutim da isključivo pažnja koju je na autore sa područja nekadašnje Jugoslavije privukao rat, ipak nije dovoljna za objašnjenje uspjeha njegovih knjiga: „Jergović nije samo pisac balkanskih ratova. On doduše jest i to – na kraju krajeva on tamo živi – ali, on uvijek ide i izvan tog okvira. U tom smislu je Jergović svjetski književnik koji ima što za reći, i koji to čini.“

Lako prevodljiv jezik

Pritom je Jergovićev jezik jedan od njegovih najjačih aduta, smatra Dedović: „Njegovo pismo je zasnovano na jasnom jeziku, koji prilikom prevođenja na njemački ne gubi tako mnogo kao što gubi recimo jezik Meše Selimovića ili Dževada Karahasana. Što je sofisticiranija semantička konstrukcija, to je veća opasnost da se izgubi nešto u prevođenju. Ta opasnost u jednoj suvereno vođenoj, ali i vrlo pitkoj rečenici Jergovića ne postoji.“ To čitateljima i u prijevodu omogućava vrlo neposredan i autentičan doživljaj teksta – i ta autentičnost plijeni.

Budući Nobelovac?

Otuda i toliki uspjeh Jergovića danas. A što se budućnosti tiče, o tome nakladnik Klaus Schöffling ima vrlo jasnu predodžbu: „Ja idem toliko daleko da smatram da mi u našem programu imamo budućeg nobelovca. To će potrajati još nekoliko godina, jer on je relativno mlad. Ali, pričekajte samo kada bude 60 i s još deset objavljenih romana – ja sam uvjeren da će nagrada doći.“

Autor: Zoran Arbutina

Odg. ur.: N. Kreizer