Jesu li izbjeglice češće kriminalci nego Nijemci?

Prije dva tjedna u Bonnu je silovana 23-godišnja djevojka. Osoba za koju se sumnja da je silovatelj je tražitelj azila iz Gane. Takvi incidenti zajedno s masovnim seksualnim napadima na žene u novogodišnjoj noći u Kölnu 2015., povod su da se u medijima, ali i kod običnih građana, izrodi sumnja da je posljedica povećanog broja kriminaliteta u Njemačkoj sve veći broj izbjeglica koje dolaze u ovu zemlju. No je li to zaista tako?

Povećan broj kaznenih djela čiji su počinitelji izbjeglice

U posljednjem izvješću o kriminalitetu i useljavanju, Savezni ured za borbu protiv kriminala (BKA) govori o useljenicima i opisuje ih kao tražitelje azila, zaštićene osobe, osobe koje su dobile azil, osobe koje su dio izbjegličkog kontingenta ili žrtve građanskih ratova ili spadaju u kategoriju osoba koje nemaju pravo na boravak u Njemačkoj.

Prema navodima BKA, samo prošle godine je registrirano gotovo 300.000 slučajeva u kojim je uhićen najmanje jedan useljenik zbog sumnje da je počinio kazneno djelo. Iako je 2016. godine ukupno smanjen broj kaznenih djela, broj dijela koja su počinili useljenici je znatno povećan.

„Teško je uspostaviti direktnu vezu između izbjeglica i povećanja krivičnih dijela", kaže kriminolog i bivši ministar pravosuđa njemačke savezne pokrajine Donja Saska Christian Pfeiffer. Ponašanje izbjeglica često ovisi od njihovih šansi na ostanak u Njemačkoj. Zbog toga su neke grupe vrlo podložne počinjanju kaznenih djela.

"To su na primjer Sjevernoafrikanci koji odmah po dolasku u Njemačku shvaćaju da nemaju izgleda za ostanak", kaže Pfeiffer. „Često su frustrirani i ljuti i ponašaju se onako kako smo imali priliku vidjeti u novogodišnjoj noći u Kölnu". Ti ljudi su često pod velikim pritiskom da ostanu u Njemačkoj i zarađuju novac, bilo radeći na ilegalan ili kroz kaznena djela", kaže Pfeiffer.

Pravi razlog za povećanje

Pfeiffer kaže da studija pokazuje da izbjeglice iz Iraka i Sirije čine manje kaznenih dijela jer ne žele da im to ugrozi izglede za dobivanjem prava na boravak. Odbijeni zahtjev za azil znači da nemaju pravo na tečaj njemačkog jezika ili integracije. „Dakle, tu se javlja jedna vrsta klasnog društva među izbjeglicama: jedni imaju dobre šanse, a drugi ne", objašnjava Pfeiffer.

Prema rezultatima jedne studije koja je objavljena 2010., gotovo 70 posto stanovništva u Njemačkoj je starije od 30 godina. Najveći dio izbjeglica koje su 2015. godine došle u Njemačku je starosne dobi između 14 i 30 godina. Dakle, ispod prosjeka. Pfeiffer navodi da je to, statistički gledano, normalna starosna dob za izvršenje kaznenog djela. „Jedna manja grupa je ekstremno opasna u svim dijelovima svijeta, a to su mladi između 14 i 30 godina. Oni su izvršitelji 70 posto od ukupnog broja kaznenih djela".

Starosna i spolna struktura

Pfeiffer ističe i da 37 posto ukupnog broja izbjeglica čine muškarci. To je jedan od razloga za povećan broj kriminalnih djela koja čine useljenici. „ To objašnjava zašto je među 100 Nijemaca stopa kriminala niža nego među 100 izbjeglica. Ovdje su ljudi stariji i udio žena je izuzetno velik", kaže Pfeiffer. Među ovim činjenicama se nalazi i razlog što je prijavljeno više seksualnih napada.

Strani i domaći

Postoji opasnost da veza između izbjeglica i kriminala dovede do "racial profilinga", dakle potjere na osnovu etničkih kriterija, izgleda ili imena? O tome je raspravljano početkom godine kada je policija u Kölnu podnijela izvješće o više stotina migranata iz Sjeverne Afrike koji su se agresivno ponašali na Glavnoj željezničkoj stanici u Kölnu. Policija je imala gotovo sve pod kontrolom i jedan dio osoba je izdvojila od ostatka mase ljudi. Godinu dana prije su na istom mjestu u novogodišnjoj noći 2015. godine navodno sjevernoafrički migranti seksualno uznemiravali i opljačkali više stotina žena.

Za Pfeiffera je jasno da nema "racial profilinga". To nije bila namjera. „Policija mora poduzeti određene mjere prema osumnjičenima i naravno uočiti činjenicu da te osobe pripadaju grupi ljudi koji se nalaze u ozbiljnoj kriznoj situaciji."

Prema navodima kriminologa Pfeiffera činjenice govore same za sebe. „Izbjeglice nisu lošiji ljudi, ali su u socijalnim strukturama drugačije pozicionirani. Policijske statistike samo pokazuju ono što prijavljuju drugi. Vrlo malo toga potiče iz vlastitih opažanja policije", kaže Pfeiffer. Mora se napomenuti da su pritužbe na strance uglavnom češće nego pritužbe na domicilno stanovništvo. „Ako Moritz napadne Maxa, šanse da se to pojavi u izvješću policije su 19 posto. Međutim, ako Mehmed napadne Maxa, onda je vjerojatnost 29 posto", zaključuje Pfeiffer.