Jesu li Rusi u Siriji djelotvorniji od Amerikanaca?

Steven Pifer se čudi izvještajima medija u Rusiji koji prenose da je u zračnim napadima protiv IS-a postignuto mnogo više nego što su Amerikanci učinili u proteklih godinu dana. Pifer, stručnjak s Instituta Brookings u Washingtonu, ukazuje da je samo mali broj zračnih udara ruskih snaga bio namijenjen pripadnicima takozvane Islamske države. Njegov kolega s istog instituta Michael O'Hanlon ističe da ruske akcije protiv IS-a "imaju malo efekta". Ove napade se uspješnim može ocijeniti samo ako im je cilj bio da podrže sirijskog predsjednika Asada.

Još jedan stručnjak iz Washingtona, Stephen Blank iz organizacije American Foreign Policy Council, smatra da su spomenuti medijski izvještaji "tipično rusko busanje u prsa". On dodaje da je nemoguće da se "za samo nekoliko dana i s nekoliko bombi postigne ono za što su potrebni mjeseci".

Rakete s ratnih brodova

Međunarodna koalicija koju predvodi SAD već više od godinu dana izvodi napade protiv IS-a. Washington tvrdi da se većina napada izvodi preko teritorija Iraka. Prema informacijama Pentagona, do kraja rujna je izvedeno više od 7.000 zračnih napada, od toga je 4.500 njih bilo namijenjeno ciljevima u Iraku.

Rusija je svoje napade, navodno protiv IS-a, počela krajem rujna. Do sada su oni bili ograničeni na teritorij Sirije. Ipak, u međunarodnim i ruskim medijima se nagađa o proširivanju ruskih operacija na teritorij Iraka. Ministarstvo obrane u Moskvi navodi da izvodi oko 20 zračnih napada dnevno, a prije nekoliko dana su po prvi put na ciljeve u Siriji ispaljene rakete s ratnih brodova u Kaspijskom moru.

Različiti ciljevi Moskve i Washingtona

Michael O' Hanlon vjeruje da Rusija u prvom redu želi zaštititi sirijskog predsjednika Asada i svoju vojnu bazu u luci Tartus. Američki stručnjak ne isključuje opciju da se Rusi u vojne operacije uključe i kopnenim trupama. Zapadni mediji prenose kako su pripreme za kopnenu akciju u tijeku, ali Moskva to demantira.

Alexandra de Hoop Scheffer iz organizacije German Marshall Fund u Parizu misli da bi Putin u Siriju mogao poslati "dragovoljce". To je već bio slučaj tijekom ruske invazije na Krimu, u ožujku 2014. Ona kaže da bi povećanje nazočnosti ruske vojske u Siriji "omogućilo Moskvi da bolje definira ciljeve za vojne udare, ali bi osiguralo i važnu taktičku prednost u odnosu na koaliciju koju predvodi SAD".

Hans Georg Ehrhart s hamburškog Instituta za istraživanje mira ukazuje na to da je još uvijek sporno koga to Rusija bombardira u Siriji. Vlada u Moskvi tvrdi da djeluje protiv IS-a. Zapad tvrdi da su na meti napada bila i uporišta pobunjeničke Slobodne sirijske vojske, što Rusija demantira. Ehrhart je uvjeren kako Rusija radi na stabilizaciji Asadove vladavine na područjima u Siriji koja on još uvijek kontrolira, što nije cilj ostatka međunarodne zajednice.

"Neodlučni Obama omogućio akciju Putina"

Svojim izvještajima o uspjesima u Siriji Moskva želi pokazati da su mogućnosti djelovanja američkih snaga ograničene, tvrdi Alexandra de Hoop Scheffer: "Umor zbog ratova i neodlučnost SAD-a su omogućili Putinu da se uključi u igru i da preuzme diplomatsku i vojnu inicijativu." S druge strane su ruske tvrdnje "djelomično pogrešne". To što Rusija bombardira snage sirijske oporbe, koje su inače obučili američki specijalci, pokazuje da je koalicija koju predvodi SAD imala vojnih uspjeha u okolini Damaska i na jugu Sirije.

Svi spomenuti stručnjaci koji su dali izjave za DW slažu se da će ruska vojna nazočnost samo pogoršati stanje u toj regiji. "Koalicija koju vodi SAD neće dozvoliti sebi da bude uvučena u indirektni rat protiv Rusije, niti da je djelovanje Moskve odvuče od cilja - borbe protiv IS-a", kaže De Hoop Scheffer. Ona je sigurna u to da će SAD pokušati ostvariti vojnu i političku suradnju s Rusijom kako bi se izbjegla dodatna destabilizacija u regiji Bliskog istoka.

Michael O'Hanlon vjeruje da će ruska intervencija donijeti pogoršanje situacije ukoliko SAD ne smisli novu strategiju, a Stephen Blank misli da Rusija ima namjeru dugoročno učvrstiti svoju vojnu i političku poziciju na Bliskom istoku, baš kao što je to nekada činio i Sovjetski Savez.