Južna Osetija - kako razriješiti gruzijski čvor?

Kako nazvati ono što se trenutno događa u Južnoj Osetiji? S primjerenom dozom opreza današnju eskalaciju sukoba možemo slobodno nazvati ratom između Rusije i Gruzije. Nakon što su gruzijske snage pokrenule ofenzivu s ciljem preuzimanja kontrole nad Južnom Osetijom, regijom koja je prije 16 godina proglasila neovisnost i koja se želi priključiti Rusiji, ruski je premijer Putin njavio osvetu. I osveta je brzo stigla: u južnu su Osetiju ušli ruski tenkovi. Događaji su se odvijali kao na tekućoj traci: gruzijski predsjednik Saakašvili naredio je opću mobilizaciju pričuvnih vojnih snaga, ruski su vojni avioni bombardirali položaje u Gruziji, a u borbama ima najmanje desetak mrtvih. Moramo naglasiti da Sve te vijesti treba konzumirati s oprezom, tijekom dana su nam naime stizale vrlo oprečni izvještaji iz krizne regije.

O čemu se zapravo radi? Što je uzrok oružanog sukoba u jednoj regiji između Crnog i Kaspijskog mora? O genezi problema donosimo komentar Inga Mannteufela:

Nije sporno da je za vrijeme Sovjetskog Saveza granica saveznih republika tekla preko Osetije: Sjeverna Osetija pripadala je Rusiji, a Južna Osetija Gruziji. Isto tako nije sporno da je svojedobna pobuna stanovnika Južne Osetije protiv Gruzije protekla u nasilju i u veoma spornim pravnim okvirima. Isto tako nitko ne niječe kako je lokalna vlada u Činvaliju daleko od demokratskih standarda, nego se tamošnja klika drži na vlasti zahvaljujući podršci iz Rusije i - vjerojatno, zahvaljujući novcu od šverca.

Nema nikakve sumnje kako su teški pregovori sa takvim vlastodršcima o predaji vlasti i mirnom rješenju. Ali je ipak vojno rješenje kakvom je očito pribjegla Gruzija, ogromna greška.

Opasnost od širenja sukoba

Odcjepljenje Južne Osetije nije samo rezultat interesa lokalnih vođa, nego i interesa stanovništva. Ne samo ruska manjina nego i lokalna kultura nije identična tradicijama Gruzije iz dalekog Tibilisija i pitanje je, može li vojna sila biti podloga za budući suživot. U tom slučaju ne pomažu ni sva obećanja predsjednika Gruzije Sakašvilija za autonomiju i zaštitu.

Nasilje je opasno i iz drugih razloga: sukob bi se lako mogao proširiti i na drugu pokrajinu koja teži odcjepljenju, na Abhaziju. U najboljem slučaju tamo prijeti potpuno zahlađenje odnosa, u najgorem još jedan rat gdje bi vojni otpor mogao biti i još jači nego u Južnoj Osetiji. Ali daleko najveća opasnost je svakako da se ovaj sukob pretvori u otvoreni rat između Gruzije i zaštitnika ovih pokrajina, Rusije. Moskva sigurno nije pomogla naći mirno rješenje, ali akcija Gruzije bi i Rusiji mogla ostaviti samo jedan izbor - rat.