Kad nema izbora u trgovini
20. ožujka 2016
Već otac ekonomske misli, Adam Smith je oštrim riječima pisao o opasnostima monopola - i nezasitnoj težnji tajkuna da se on stvori. To nije bilo uvijek zabranjeno niti nepoželjno: Rockefellerov Standard Oil je koncem 19. stoljeća dominirao gotovo 90% tržišta SAD naftom i naftnim derivatima. To se u tadašnjim poslovnim krugovima prije smatralo uspjehom nego nedostatkom.
Ali monopol je smrt za poslovno okruženje: konkurencija biva uništena, a potrošači moraju plaćati svaku cijenu koju monopolist odredi. Još je gore ako se monopol stvori u sektoru maloprodaje: trgovački lanac tako može diktirati cijenu i kupcima - i proizvođačima. Ako neka tvrtka ne želi pristati na cijenu koju im lanac nudi, njihovi proizvodi se neće naći na policama trgovine - što praktično znači propast.
Upravo to su bili argumenti predsjednika njemačkog Ureda za zaštitu tržišne utakmice Daniela Zimmera da zabrani da posrnuli trgovački lanac Kaiser's-Tengelmann bude "progutan" od najvećeg maloprodajnog lanca živežnih namirnica u Njemačkoj, Edeke. U Njemačkoj teoretski ne postoji monopol u tom sektoru - ali se došlo već opasno blizu.
Žestoko njemačko tržište
Jer "pet divova" - trgovački lanci i koncerni Edeka, Rewe, Metro, Lidl i Aldi ukupno uzevši dominiraju 85% tržišta. Može se reći da je upravo to i bio razlog propasti nekoć uspješnog lanca Kaiser's-Tengelmann. Jer sa svojih petstotinjak filijala i 16.000 suradnika je on bio "sitna riba" za ove trgovačke divove - i nije mogao izdržati žestoku bitku za kupce u sektoru maloprodaje živežnih namirnica, niti tako uspješno diktirati cijene proizvođačima robe koju će prodavati.
U potrazi za kupcem lanca Kaiser's-Tengelmann nije bilo baš mnogo zainteresiranih kompanija iz inozemstva. Bitka za kupce je izuzetno žestoka, a dobit je - pogotovo za pridošlice - minimalna. Nema tome dugo (2006.) da se u Njemačkoj okušao i američki gigant, WalMart - i brzo se povukao "podvijena repa" iz borbe protiv Aldija, Lidla i drugih iz tog društva.
Jer sa njemačkim gigantima poput Edeke nema šale: zapravo to nije koncern, nego zadruga trgovaca i naziv tvrtke je kratica za Einkaufsgenossenschaft der Kolonialwarenhändler im Halleschen Torbezirk zu Berlin - naziv kako se 21 trgovina udružilo još 1898. Danas ih udruga broji oko 4500 poduzetnika koji pak i u broju prodajnih mjesta Edeku stavljaju u druge sfere od Kaiser's-Tengelmanna: u 11 tisuća prodajnih mjesta zapošljava 320 tisuća suradnika i ostvaruje promet od preko 46 milijarde eura. Koncern Rewe nije mnogo manji: on ima oko 10 tisuća prodajnih mjesta, 220 tisuća suradnika, a aktivan je i u drugim, specijaliziranim sektorima maloprodaje.
Zapravo su i Rewe i Edeka bili zainteresirani za preuzimanje Kaiser's-Tengelmanna i tek u posljednji trenutak je sporazum postignut sa Edekom. Što će lancu sa 11.000 trgovina još njih 500 - to u Uredu za zaštitu tržišne utakmice nisu mogli shvatiti i zato su zabranili tu fuziju. Ta odluka je praktično konačna, makar postoji jedna mogućnost koja je do sada uglavnom bila teorija: protiv te zabrane se u roku mjesec dana sudionici mogu žaliti njemačkom ministru gospodarstva. On onda ima četiri mjeseca vremena da donese odluku da li takva fuzija možda ipak može biti dopuštena "iz interesa čitavog gospodarstva" ili "izuzetnog interesa javnosti".
Preuzimanje je - odobreno!
Proteklog tjedna (17.3.) je potpredsjednik vlade i ministar gospodarstva, socijaldemokrat Sigmar Gabriel dopustio lancu Edeka da preuzme Kaiser's-Tengelmann. Takva odluka je iznenadila i stručnjake jer se i izriče izuzetno rijetko: od 22 zahtjeva u povijesti Njemačke, samo 9 ih je prihvaćeno - posljednja za energetske koncerne E.on Ruhrgas 2002. Ali što je to od "općeg društvenog interesa" da lanac sa tisućama samoposluga preuzme još jedan, sa njih petstotinjak?
Ministarska odobrenja se u pravilu izdaju samo sa određenim uvjetima i ministar Gabriel se tu nada spasiti radna mjesta zaposlenika Kaiser's-Tengelmanna. Tako je određen rok od pet godina da se trgovine tog lanca ne smiju zatvarati niti prodavati trećem, odnosno da zaposleni moraju i dalje ostati u radnom odnosu. I nakon toga, ministarstvo određuje samo određene uvjete pod kojima se Edeka može riješiti nekih filijala lanca kojeg je preuzela, opet u prvom redu vezano za očuvanje radnih mjesta.
Reakcija predsjednika Ureda za zaštitu tržišne utakmice Daniela Zimmera je bila jedina moguća: on je dao ostavku na svoj položaj jer očito su ministru važnija ta radna mjesta nego da se spasi barem ono malo konkurencije koliko je ostalo u sektoru maloprodaje.
On nipošto nije jedini koji misli kako ova odluka ministra graniči sa skandalom: naravno, među prvima koji su digli dreku je koncern koji je i sam htio preuzeti Kaiser's-Tengelmann, Rewe i on je već najavio tužbu. Ali dok se može imati dvojbi da je tužba konkurenta vezana za "opći interes gospodarstva", uzbuna vlada i u Udruzi njemačkih poljoprivrednika. Oni su omiljena meta ovih maloprodajnih divova koji se međusobno natječu ponuditi litru mlijeka, maslac ili povrće za još jedan cent manje od konkurenta - redovito preko leđa domaćih proizvođača. A i potrošači moraju i mogu kupovati samo ono što nude "veliki", žale se i u udrugama zaštite potrošača, a ova odluka ministra im život neće učiniti boljim.