Kafić za popravljanje kućanskih uređaja

"Kafić za popravke" u stvari uopće ne liči na klasično mjesto gdje se uz kavicu čitaju novine ili opušteno razgovara s prijeteljima - sličniji je dobro opremljenoj mehaničarskoj radionici. Na zidovima su alati za zavijanje, brušenje ili rezanje, a posjetitelji sjede za radnim stolovima s bušilicama ili lemilicama. Kuhinjicu s velikim aparatom za kavu čovjek lako previdi. Pa ipak - svatko tko tu zađe osjeća se ugodno.

Popraviti umjesto baciti

Jedan od posjetitelja koji u ovaj neobičan kafić rado dolaze je Hans Hoffman. Ovaj je puta donio radio star 30 godina. Ovaj inženjer je radio pokušao popraviti u različitim specijaliziranim radnjama, ali je svaki put odbijen. Jednom mu je rečeno da za to nema rezervnih dijelova, drugi put da bi popravak bio preskup.

Ali jednostavno baciti radio ne želi. Uređaj izgleda kao nov. Hoffmann, kako sam kaže, pripada generaciji koja neku stvar baca tek kada ju se više ne može popraviti, bez obzira radilo se o biciklu, polici za knjige ili vazi. Sve to on sam popravlja s puno ljubavi. Ali u elektroniku se ne razumije i zbog toga dolazi u "Kafić za popravke".

Popravljanje kao hobi

Kafić je nedavno pokrenula skupina građana koja se već otprije angažira na području zaštite okoliša. Njihov cilj - uz popravak starih stvari pokazati da je moguće na lokalnoj razini učiniti nešto protiv opće uvriježene kulture bacanja stvari te protiv sve većih brda smeća.

Izvorno, ideja za ovakvu vrstu kafića dolazi iz Nizezemske. Tamo već nekoliko godina postoje takve radionice koje svakom stoje na raspolaganju. To je već i pitanje stajališta potrošača koji se time suprotstavljaju diktatu proizvođača a koji sve češće različite proizvode namjerno izrađuju tako da oni nakon relativno kratkog vremena prestanu funkcionirati. A potrošači moraju kupovati nove.

"Tehničari tu govore o 'planiranoj neupotrebljivosti' uređaja. Kad primjerice kratko nakon isteka garantnog roka aparat za kavu ili mobilni telefon prestanu raditi, ili točnije rečeno, kada bi trebali prestati raditi", objašnjava Alexander Speckmann, jedan od suosnivača kelnskog Kafića za popravke.

Osim u Kölnu u Njemačkoj postoji zasada samo još jedan takav kafić-radionica i to u Berlinu. Ali ne dolaze tu svi ljudi iz uvjerenja ili 'ideoloških' razloga: mnogi posjetitelji tih kafića nemaju novaca za kupovinu novih uređaja ili za njihov popravak u službenim servisima.

Bacanje koristi samo industriji

Sam Alexander Speckmann bi najradije čitavu tu kulturu olakog bacanja stvari najradije bacio u smeće. Činjenica naime da je sve manje uređaja uopće moguće popraviti po njegovom mišljenju najviše odgovara proizvođačima, dok potrošači imaju samo troškove. Rjeđe popravljanje znači češće kupovanje novih stvari.

U međuvremenu je čak i ovom iskusnom tehničaru sve teže popravljati pokvarene uređaje. Nove generacije aparata se često tako rade da popravak uopće nije predviđen. "Ako ja jeftine proizvode brzo i u kratkom vremenskom roku mogu prodati, tu je veća dobit", objašnjava Speckmann interes industrije. Interes društva u cjelini i naročito zaštite potrošača i okoliša je naravno drugačiji. Što više popravaka i što manje otpada. I za potrošača i za okoliš je vrlo skupo kada se nova mašina za kavu, MP3 player ili novi televizor već dvije-tri godine nakon kupnje nađu na otpadu.

Nije konkurencija profesionalnim servisima

Kafić za popravke pritom ne želi biti konkurencija službenim i profesionalnim servisnim radionicama recimo za popravak radija ili televizora. Dečkima iz ovog kafića je prije svega stalo do popravka stvari koje bi inače bile bačene. Zbog toga je jedna od ideja posjetiteljima pokazati kako je popravak često vrlo jednostavan - i poknuti ih da oni ubuduće možda i samo sjednu za stol i ami se late odvijača. U takvim slučajevima tehničari iz kafića-radionice su uvijek spremni priskočiti u pomoć kada nešto definitivno zataji.

S druge strane, svi suradnici kafića, koji tu rade isključivo na dobrovoljnoj bazi, žele potaknuti potrošače za odgovoran odnos prema potrošnoj robi. Budući da danas mnogi proizvođači već unaprijed proizvode jeftine proizvode s takoreći 'ugrađenim rokom trajanja', kupcima se preporuča da od početka kupuju malo skuplje uređaje. Oni su u pravilu kvalitetniji, o kod njih se popravak više isplati.

Hans Hoffmann koji je dosada sjedio za jednim od radnih stolova i s pomalo zabrinutim pogledom ispijao svoju kavu sada je ustao i na licu mu je osmijeh od uha do uha. Mali radio, koji on neprestano sluša već 30 godina, ponovno radi - i iz njega odjekuje glazba. Ovaj puta je pokvarena bila samo jedna poluga za uljučivanje i isključivanje. A budući da je uređaj solidno izrađen, ovaj popravak će dugo držati. Hans je zadovoljan i plaća račun - samo za kavu: popravak je potpuno besplatan.