Kako da majka Tereza bude korisna za socijalizam?

Sada blažena Majka Tereza je već za svog života bila poznata u čitavom svijetu zbog svojeg angažmana. Redovnica albanskog porijekla, rođena u Skopju kao Agnes Gonxa Bojaxhiu i indijskog državljanstva je još od pedesetih godina prošlog stoljeća pomagala najsiromašnijima u indijskoj Kalkuti. Tamo je i osnovala redovničku zajednicu Misionarke ljubavi, a 1979. je dobila i Nobelovu nagradu za mir.

Majka Tereza je neumorno putovala po svijetu kako bi i svojim nastupima pažnju javnosti usmjerila na njenu humanitarnu misiju. U okviru tih putovanja je redovito dolazila i u zapadnu, Saveznu Republiku Njemačku, a u osamdesetima je svraćala i u istočnu, socijalističku Njemačku Demokratsku Republiku - DDR.

To je komunističkim vlastodršcima uzrokovalo prilično glavobolje. S jedne strane, za vjeru i crkvu kao "opijumu za narod" - kao što je pisao Marx - u radničkom raju nije bilo previše mjesta. Crkveni i vjerski uzvanici su u DDR-u zato redovito mogli računati s tim da će imati problema. Ali siromaštvo koje je majka Tereza pokušavala ublažiti je savršeno odgovaralo i komunističkoj ideologiji i konačno, ona je službeno bila dobitnica Nobelove nagrade za mir - i još čitavog niza drugih odličja i priznanja. Kako se onda nju tek tako može pustiti u socijalističku Njemačku, bez prigodnih susreta s partijskim i državnim vodstvom?

Čitave police spisa

Iz spisa njemačke tajne službe Stasi (Staatssicherheit - Državna sigurnost) se može isčitati da se Majci Terezi dodjelio status "visokog državničkog posjeta" - makar se službenici nisu uspjeli dogovoriti kako da uopće pišu njeno ime. Tako se u spisima nalazi i "Mutter Teresa" i "Mutter Theresa", "Mutter Teresia", ali i "kao majka Teresa poznata indijska redovnica Mary Teresa Bojaxhiu".

Istočnonjemačka policija nije imala lak posao sa Majkom Terezom ne samo zbog toga jer je bila časna sestra, nego i zato jer je često i rado mijenjala svoje planove u posljednji trenutak. Tako se znalo događati da je dolazila dan kasnije ili da je otputovala iz DDR-a kasnije nego što je najavljivala. Kad je 1986. zapadnoberlinski list Berliner Morgenpost objavio kako će Majka Tereza ubrzo doći i u zapadni i u istočni Berlin, to je bilo nešto novo i za Stasi. Uz isječak iz novina je tako u dosje zapisano: "Do sada nije ništa poznato. Glavni odjeli XX i VI obaviješteni." (HA XX. - glavni odjel za državni aparat, stranke, crkve, kulturu i političku oporbu i HA VI. - glavni odjel za granični nadzor, putovanja i turizam, op. red.)

Majka Tereza je doista došla i to se precizno evidentiralo: stigla je automobilom i to službenim Mercedesom generalnog konzulata Indije, a DDR je napustila avionom letom istočnonjemačkog Interfluga u Atenu. Isto tako u spisima je i redovita primjedba i nalog graničnim službenicima za "slobodan prijelaz granice bez carinske kontrole".

Crkva puna policajaca

Naravno da je najdeblji dosje Majke Tereze onaj o njenom prvom posjetu DDR-u 1980. godine. U zapadnom Berlinu se održavao Skup katoličkih vjernika Njemačke i majka Tereza je državnom tajništvu Istočne Njemačke za crkvena pitanja poslala molbu da 5. lipnja na Tijelovo posjeti i službu Božju u istočnom Berlinu u katedrali Sv. Hedvige. Tu je čak i ministar za državnu sigurnost, svemoćni Erich Mielke, odobrio da Majka Tereza smije prijeći granični prijelaz u ulici Heinricha Heinea iako je strankinja, a i službenici Stasija su se "dobro pripremili" za njen dolazak.

Na misu je željelo doći na tisuće vjernika i sa istoka i sa zapada. Crkva je bila puna, a na kraju je taj posjet pratilo čak 115 dodatnih pripadnika Stasija. Čitav boravak je pažljivo sniman kamerama, a u dosjeu je i gomila fotografija. Naravno, tajnu policiju je prije svega zanimalo s kim se Majka Tereza susrela i da li su to "protudržavni elementi".

Cilj istočnonjemačkih komunista je prije svega bio da se i tamošnji režim nekako osvijetli u slavi indijske časne sestre. To najbolje pokazuje njen posjet Chemnitzu - tada se taj grad još zvao Karl Marx Stadt. Problem je bio što čak i gradonačelniku tog grada, drugu Kurtu Mülleru očito nitko nije rekao da će stići Majka Tereza. Tek kad je ona već bila tamo, gradonačelnik je poslao paničan dopis državnom tajniku za vjerska pitanja sa pitanjem što da zaboga radi.

"Srdačni susret"

Nalog iz Berlina je bio jasan: drugu gradonačelniku mora biti jasno kako je "od najvišeg državnog interesa" da se i gradonačelnik sastane sa Majkom Terezom - naravno pred kamerama državne televizije i novinarima. Mora biti "u svakom slučaju naloženo da se načini barem jedna fotografija" druga gradonačelnika s Majkom Terezom koju će onda državna novinska agencija predstaviti čitavom svijetu.

Ne oklijevajući ni trenutka, drug gradonačelnik je organizirao prijem u gradskoj vijećnici i poslao poziv Majci Terezi. Ali umjesto časne sestre pojavio se tek lokalni svećenik koji je gradonačelniku prenio poruku majke Tereze kako, nažalost, ovaj put doista nema vremena da dođe i u gradsku vijećnicu.

Drugu gradonačelniku je bilo jasno da postoji samo jedan način da ispuni nalog Berlina: ako Muhamed neće brdu, onda mora brdo Muhamedu. Sa monografijom grada i buketom cvijeća odjurio je u samostan gdje je boravila majka Tereza - naravno, slijedila ga je i televizijska ekipa državne televizije. Majka Tereza naravno da nije mogla odbiti posjet gradonačelnika, a istočnonjemačka novinska agencija je izvještavala o "srdačnom susretu" gradonačelnika s Majkom Terezom.