Kako do boljeg zakona o azilu?

Bilo da je riječ o građanskim ratovima na Bliskom istoku ili posljedicama klimatskih promjena na ekonomske i društvene strukture afričkih država - u svakom slučaju svakim danom je sve više ljudi prinuđeno otići u izbjeglištvo. Mnogi od njih ostaju u regijama iz kojih i potječu, samo traže sigurnije mjesto. Ali, oni koji se dokopaju europskog tla pred velike izazove stavljaju i europske zemlje. U Njemačkoj su najčešće pod pritiskom same općine koje se moraju pobrinuti oko izbjeglica. Mnoga pravila jednostavno nemaju nikakvih dodirnih točaka sa stvarnošću. Stranke i razne udruge rade na tome da se strukture i pravila prilagode promijenjenoj situaciji. I njemački Bundestag raspravlja o promjenama zakona.

Trenutna situacija: Savezna služba za migracije i izbjeglice računa da će ubuduće imati 200.000 izbjeglica i tražitelja azila godišnje. A to bi bilo dvostruko više izbjeglica pristiglih u Njemačku nego 2013. godine. Na prostoru Europske unije je pak protekle godine ukupno registrirano 430.000 tražitelja azila. 70 posto njih primile su Njemačka, Italija, Francuska, Švedska i Velika Britanija. Samo je Njemačka primila četvrtinu izbjeglica. No, u odnosu na broj stanovništva najveći postotak izbjeglih primile su Malta i Švedska.

Kritika Dablinskog sustava: Sadašnja pravila Europske unije nalažu da ražitelj azila zahtjev za azil mora podnijeti tamo gdje je stupio na tlo EU-a. A to je upravo ono što opterećuje zemlje na rubu Unije, kao što su Malta, Italija, Španjolska, Grčka... Tako primjerice Italija najveći broj izbjeglica, koje se preko Sredozemnog mora domognu obale, jednostavno mora propustiti dalje. EU svoje vanjske granice ojačava sigurnosnim snagama ili na nekim mjestima ogradama koje su nepremostive, i na taj način blokira sigurne putove za prognane. I to je ono što se kosi s jednim humano orijentiranim pravom na azil.

Kvote za članice EU-a: U Europskoj uniji se sada raspravlja o tomu da se ujednači broj prijema izbjeglica. Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere je predložio da bi svaka država članica EU-a trebala primati izbjeglice razmjerno broju stanovnika. To bi bilo dobro za Njemačku i Italiju, ali bi jako opteretilo druge zemlje EU-a. Tako da su šanse da ovaj prijedlog prođe vrlo malene.

Izbjeglice u Njemačkoj: Tražitelji azila nailaze na takvu količinu uvjeta koja na njih djeluje potpuno zastrašujuće. Savezni ustavni sud je prije dvije godine utvrdio kako s onim što je zajamčeno zakonom tražiteljima azila nije moguć život dostojan čovjeka. I zbog toga bi izbjeglice morale biti bolje zbrinute. Ali, opet ne toliko dobro da "potaknu migracijski val", kako je to izričito priopćila Savezna služba za migracije i izbjeglice. No, računa se s tim da bi ubuduće trebalo pomoć azilantima uskladiti s najnovijim statistikama o razini njihovih potreba - odnosno da se uvjeti znatno poboljšaju. Također bi trebalo poboljšati i zdravstvenu zaštitu za izbjeglice.

Novac umjesto pomoći u naturi: Nakon prijema u jednom od prihvatnih centara izbjeglice bi trebale dobivati novac umjesto, kao što je to bilo pravilo u pojedinim saveznim pokrajinama, hranu ili robu široke potrošnje i vaučere. Tražitelji azila sad više ne moraju čekati četiri godine da bi bili tretirani kao primatelji socijalne pomoći. Djeca i mladi dobivali bi od početka novac od Ministarstva za obitelj iz fonda namijenjenog siromašnim obiteljima.

Brže do posla: Novi zakon predviđa i to da izbjeglice imaju pravo raditi već nakon tri mjeseca provedena u zemlji. No, jedno pravilo ipak ostaje: posao mogu dobiti samo ako za to mjesto nije konkurirao nijedan Nijemac ili drugi građanin EU-a. A to bi ubuduće trebalo dokazivati za prvih 15 mjeseci, a ne kao do sada četiri godine. Ovo neće važiti za one tražitelje azila koji imaju stručne kvalifikacije. No, mnoga socijalna udruženja i poslodavci smatraju da je i ovo još uvijek preoštro. Oni žele da se potencijal radne snage i njihove kvalifikacije koriste, a ne blokiraju.

Smještaj: Izbjeglice do sada nisu smjele napuštati mjesto gdje su primljene u Njemačkoj, a to je stvaralo probleme ukoliko žele posjetiti rodbinu u drugoj saveznoj pokrajini. I ovaj uvjet se briše, ali također tek nakon tri mjeseca.

Troškovi: No, tu su uvijek i rastući problemi, kako smjestiti tolike ljude koji traže azil u Njemačkoj. Zbog toga se sada razgovara o pojednostavljivanju građevinskog prava kada je riječ o gradnji smještaja za izbjeglice, što znači da bi tražitelji azila mogli biti smješteni i u industrijskim zonama. Ali, ovaj zakon nameće troškove općinama, kako tvrde same lokalne vlasti, koje su na granici svojih kapaciteta. U međuvremenu mediji izvještavaju o alarmantnim uvjetima života i loše opskrbljenim smještajem za izbjeglice i azilante.