Kako do 'pravih' doseljenika u Njemačku?

Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maizière (CDU) je bio jasan: „Ako želimo da nam ljudi dolaze, onda moramo ciljano reklamirati našu zemlju“, izjavio je na nedavnom kongresu koji se bavio pitanjem doseljavanja. Jer, ima dobrih razloga da ovdašnja industrija bude zabrinuta već zbog demografije.

Prema ispitivanjima zaklade Bertelsmann, do 2050. bi u ovoj zemlji moglo biti 11 milijuna ljudi manje koji će biti u radnoj dobi. Drugim riječima, sada ima oko 45 milijuna radnih mjesta, a biti će samo 29 milijuna onih koji žele biti zaposleni. Zaključak ministra de Maizièrea glasi: „Mi Nijemci previše govorimo o dozvolama, a premalo o tome da ljude pozovemo i kako da ih zadržimo."

I na konferenciji se čulo kako ne treba imati iluzije: Njemačka već jest useljenička zemlja i u njoj trenutno živi 8,2 milijuna ljudi koji nemaju njemačko državljanstvo. Ako se tome pribroje njemački građani drugog ili trećeg naraštaja doseljenika, onda je broj još kud i kamo veći.

"Zašto industrija i tu nije kreativna?"

U ovdašnjoj javnosti se vode žustre polemike o tražiteljima azila u ovoj zemlji. Doista, ova zemlja je na prvom mjestu po broju zahtjeva i obzirom na rat u Siriji i Iraku, ove godine bi moglo biti zapremljeno čak 300 tisuća zahtjeva. Ali ne radi se samo o ovim nevoljnicima koji su morali napustiti svoje domove, nego o stručnjacima koje ova zemlja treba.

Zato ministar i upozorava ovdašnja poduzeća da sama preuzmu inicijativu: "Njemačka poduzeća su veoma kreativna kako da prodaju svoje proizvode u svijetu. Zašto je onda do sada bila tako malo kreativna kad je treba privući prave ljude u inozemstvu za radno mjesto u Njemačkoj?“, pita de Maizière.

Predsjednik Udruge njemačke industrije Ulrich Grill nije mogao dati odgovor ministru na to pitanje, ali mu je i obećao kako će podržati reklamnu kampanju. No problem nije samo reklama, nego i konkretni problemi kad se i neki stručnjak odluči doći u ovu zemlju.

To je već počelo kod ispunjavanja "papira" i potrebnih dokumenata gdje je bilo dobro uz sebe imati pravnika kako bi se uopće netko snašao u toj njemačkoj džungli propisa. Njemačka ministrica za integraciju Aydan Özoğuz (SPD) je zato uvjerena kako ovoj zemlji treba novi zakon o doseljavanju i to i zbog doseljenika i zbog samih građana Njemačke.

Jer, mnoge bojazni i strahovi od "došljaka" potječu iz netransparentnosti: "Nitko u našoj zemlji ne razumije tko zapravo tu dolazi, tko odlazi i zašto“, smatra ova ministrica. Često je baš to razlog netrpeljivosti jer se ovoj ministrici čini kako su i mnogi građani misle kako tu uopće nema kontrole i kako se sve zbiva stihijski.

Tko nam "pristaje"?

Ipak, tu ne postoji sloga između socijaldemokratske ministrice za migracije i kršćanskodemoktatskog ministra gospodarstva. Merkeličin stranački kolega de Maizière doduše tek izjavljuje kako će se "provjeriti" sve inicijative, ali i profesorica Langenfeld iz vladinog Vijeća za migracije tvrdi kako nije potreban novi zakon i da se tek propisima može privući više stručnjaka.

No i na ovoj konferenciji se pokazalo kako je pitanje "došljaka" nešto što uvelike uzbuđuje duhove i sa čime demagozi i desničarski ekstremisti manipuliraju dio građana. Konačno je i ministar gospodarstva najavio propagandnu kampanju prije svega u zemljama kršćansko-europskog kulturnog kruga. "Mislim da je legitimno da neka zemlja koja želi useljenike i gleda, tko tu najbolje pristaje." Tim više što onda i njemački građani daleko lakše prihvaćaju takve "strance".

Ipak, na našoj planeti ima preko 50 milijuna ljudi koji su iz nekog razloga napustili svoje domove. Među njima je malo njih "kršćansko-europskog kulturnog kruga", a Njemačka se već osramotila izrazima neprijateljstva i incidentima protiv doseljenika sve do nedavnog paleža u domu za azilante na istoku Njemačke. Ministar de Maizière priznaje kako su to "užasavajući prizori" i obećava kako će "dati sve od sebe" kako toga više ne bude.

Povrh toga, tu su "ilegalne" izbjeglice koje svakodnevno pokušavaju dospjeti u Europu. Tu njemački ministar smatra kako treba i zajednička, europska politika prema doseljenicima, a i Berlinu je jasno kako će se ipak nešto morati promijeniti u dosadašnjem načinu prihvata izbjeglica u Europu. Naime, po sporazumu iz Dublina takvi doseljenici bi morali ostati u zemlji kamo su prvo dospjeli, protiv čega se ogorčeno bore zemlje poput Italije, Grčke, Bugarske i Rumunjske.

Na konferenciji o migraciji u Berlinu je kao gost nastupio i profesor Demetrios Papademetriou iz "Migration Policy Institute" u Washingtona. On je i sam zapravo doseljenik iz Grčke u Novi Svijet i na lijep način upozorava njemačkog ministra neka se ostavi priča: useljavanje se ili mora doista aktivno provoditi ili će cijeli projekt propasti. Ipak, ovaj profesor smatra kako Njemačka "još ima vremena" da to shvati.