Kako funkcionira organizirani kriminal na svjetskim morima?

U vremenima globalizacije piratstvo nije beznačajan fenomen - radi se o globalnom organiziranom kriminalu i trenutno najvećoj ljudskoj prijetnji na morima i oceanima. U antičkim vremenima pirati su uživali ugled "stručnjaka", radilo se o zanatu poput ribarstva. U vrijeme Rimskog carstva piratstvo je postalo noćna mora za moreplovce i trgovce. Piratstvo je "procvjetalo" u Srednjem vijeku, nakon otkrića Amerike. Trgovina svjetskim morima naglo je ekspandirala, a pirati su "namirisali" bogat plijen - i često su radili po nalogu. Često su velike europske sile legalizirale gusarske akcije, kako bi s jedne strane prisvojili dio plijena iz prekooceanskih kolonija, odnosno kako bi zaštitili vlastite brodove od napada. Nakon što je Pariškom deklaracijom 1856. ukinuta ta vrsta "legaliziranog" gusarstva, pirati su izgubili službenu legitimaciju. Oni su postali - kriminalci.

Šteta od 16 milijardi dolara

Današnji pirati djeluju u brzim čamcima, naoružani su modernim oružjem, imaju na raspolaganju razna tehnička pomagala, a nekada koriste čak i helikoptere, kaže dr. Michael Stehr, njemački stručnjak za piratstvo i terorizam: "Oni su nedavno oteli supertanker Sirius Star koristeći AIS, Autmatic Identification System. To je sustav koji funkcionira kao radar: na ekranu možete vidjeti sve brodove u vašem okružju. Na monitoru možete vidjeti ime broda, smjer u kojem plovi, brzinu kretanja...sustav je uveden kako bi se spriječili sudari plovila, no kad se on nađe u rukama pirata ta tehnika postaje kontraproduktivna." Stručnjaci pretpostavljaju da piratstvo i organizirani kriminal godišnje prouzroče gospodarsku štetu od nekoliko milijardi dolara. Po nekim procjenama radi se o čak 16 milijardi US$.

U povijesti modernog piratstva najtragičnija se epizoda odigrala sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Tisuće Vijetnamaca bježali su tada čamcima i brodovima iz svoje ratom razorene zemlje. U Tajlandskom zaljevu oni su upali u ruke gusara, koji su silovali vijetnamske žene, a kasnije ih prodavali kao roblje. Muškarce su pirati jednostavno pobacali u more ili ubili na licu mjesta. Na tu tragediju svjetska je zajednica reagirala (samo) zgražanjem. Po Međunarodnom sporuzumu o morskom pravu iz 1982. sve su se zemlje potpisnice doduše obvezale na suradnju u borbi protiv piratstva, no taj dokument vrijedi samo za područje međunarodnih voda.

Pirati su osobito aktivni u prolazu Malaka, između Tajlanda i Indonezije. To je područje donedavno bilo na glasu kao najopasnije na svijetu - gotovo svakodnevno su gusari napadali brodove, stotine mornata je (po)ginulo. Danas u tom prolazu vlada nešto bolja situacija, kako kaže kapetan Pottengal Mukundan, direktor International Maritime Bureau-a, nevladine organizacije koja dokumentira piratske aktivnosti: "Glavni razlog za pad broja napada u posljednjih pet godina je činjenica da su se tri zemlje iz te regije, Malezija, Indonezija i Singapur, konačno dogovorile zajednički djelovati protiv kriminalaca.

Neodlučna svjetska zajednica

Taj model ne možu poslužiti za rješavanje problema piratstva na Rogu Afrike, ispred somalske obale. Tamo na raspolaganju nema dovoljno nacionalnih resursa susjednih zemalja, kako bi se mogla jamčiti sigurnost brodova u tranzitu. Somalija kao zemlja jedva da funkcionira. Rješenje za problem piratstva uz afričku obalu nema ni međunarodna zajednica. Nedavna rezolucija UN-a mogla bi polsužiti kao temelj za odlučniju borbu protiv gusara, no zemlje svijeta još su neodlučne u toj borbi...situacija na licu mjesta je previše opasna. A tu neodlučnost koriste - pirati. I otimaju nove brodove (među posadom je u subotu 18.4. bili i četvero Hrvata) dok se u Vijeću sigurnosti diskutira o njihov prljavoj raboti.

Mandat međunarodnih snaga koje već sada patroliraju uz Rog Afrike je previše slab i neučinkovit. Neodlučnost međunarodne zajednice začuđava, obzirom na činjenicu da se tim vodenim putem godišnje preveze 95% svih brodskih roba u svijetu. Uz Rog Afrike godišnje prođe 40.000 brodova natovarenih s oko 7 mlijardi tona robe.