Kako je Göring nasjeo na prevaranta?

"Lažne priče?", ovako glasi podnaslov romana. No, čitatelj već nakon nekoliko stranica naslućuje kako je vjerojatno riječ o izmišljotinama. Prva priča govori o Peteru Lyseru, popuno osiromašenom slikaru, skladatelju i književniku. No, već je to izmišljeno. U toj prvoj priči Peter Lyser piše pismo Društvu Friedricha Schillera tražeći od njih stipendiju. On ovdje opisuje svoj život, govori o svojim susretima s Napoleonom i Robertom Schumannom, pijanstvu s Goetheom, biljaru s E. T. A. Hoffmannom te svirci s Beethovenom. No, je li sve to doista izmišljeno?

Nije. Slikar i književnik Peter Lyser zaista je postojao. Družio se s Heinrichom Heineom, a bio je i u kontaktu s brojnim poznatim umjetnicima onoga vremena, no umro je u siromaštvu. Upitno je jesu li se opisani događaji zaista dogodili, no ne treba ih u potpunosti isključiti. Upravo je fantastičan dio pisma, u kojem opisuje da se pomoću konzumacije određenih biljaka uspijevao podignuti iznad tla, navodno je čak i lebdio.

Kako je Göring jednom nasjeo na jednog lažljivca

Po sličnom principu funkcioniraju i ostale priče. Tako primjerice i priča o belgijskom slikaru Norbertu Verdonckeru, koji je glasovitom nacisti Hermannu Göringu, za puno novaca, prodavao krivotvorene slike. Posrednik je bio njegov brat, Albert Göring. Trgovanjem umjetninama nastojao je smanjiti devizne zalihe Hitlerove Njemačke te time naškoditi nacističkom režimu.

Poznato je da je Hermann Göring bio veliki ljubitelj umjetnosti te da je svoju zbirku umjetnina povećavao neobuzdanim pljačkama. Istina je i da je imao brata Alberta, koji je bio odlučni protivnik nacionalsocijalizma i koji je često koristio svoju popularnost ne bi li time naprkosio nacistima. Dokazana je i povijesna činjenica da je Göring, za veliku svotu novaca, kupio i krivotvorenu Vermeerovu sliku. Međutim, povijesni lažljivac se nije zvao Norbert Verdonck, već Han van Meegeren.

Kompleksna igra s realnošću

Musil, lik koji se spominje u naslovu romana, također je postojao. Pritom se ne radi o književniku Robertu Musilu, već o njegovom nepoznatom bratiću Aloisu Musilu, stručnjaku za orijentalistiku koji se povremeno predstavljao kao suparnik Britancu T.E. Lawrenceu, svjetski poznatom Lawrenceu od Arabije. U ovoj priči odnos između njih igra veliku ulogu.

U mnogočemu su Kühenove priče postmoderne. Iza pisama i protokola skriva se klasična radnja, dok se razlika između činjenica i fikcije dosljedno nestaje. U najboljim trenucima priča svijetli kao prizma u sunčevim zrakama, no ima i dijelova, u kojima bi manje značilo više.

Autor: Martin Muno/Doroteja Jaković

Odg.ured: Željka Telišman