Kako je Martin Luther promijenio svijet

Redovnik Martin Luther htio je progovoriti o lošim stvarima unutar Katoličke crkve. Međutim, ono što se 31. listopada 1517. desilo u Wittenbergu, završilo se reformom koja je ostavila neizbrisiv trag na povijesna zbivanja ne samo u Njemačkoj i Europi, nego i u cijelom svijetu. Da bi se moglo razumjeti kakav potres je izazvalo 95 teza Martina Luthera, moramo se vratiti u daleku prošlost.

Pokornost Bogu

Kršćanskom vjerom u kasnom srednjem vijeku dominirao je stav o rimsko-katoličkom monopolu na davanje odgovora na sva pitanja koja se tiču vjere. To se odražava i kroz samo ime "katoličko" koje ima korijene u grčkom i znači "sveobuhvatno". Dogme i propisi određuju život običnih ljudi. Iznad svih bdije Bog koji presuđuje i kažnjava i kome ne promiče ni najmanja greška njegovih vjernika.

Zbivanja i događaji koji se nisu mogli jasno definirati, poput osobnih nesreća, propalih usjeva, ratovali kriza - mogli su se objasniti samo na jedan način: riječ je o posljedicama čarobnjaštva, magije, čaranja vještica i onih koji su sklopili pakt s vragom. Spaljivanja na lomačama su bile svakodnevna pojava u to doba.

Strah kao motiv

Martin Luther je bio sin vlasnika jednog malog rudnika. Rođen je 1483. u Eislebenu i od malena je važio za nadareno dijete. U proljeće 1501. počeo je studij na sveučilištu u Erfurtu. Četiri godine kasnije stječe titulu Magister Artium i počinje studij prava, također u Erfurtu.

Ipak, dogodilo se nešto što je promijenilo njegov život. 5. srpnja 1505. mladi student je zapao u veliku oluju. Šokiran je nakon što ga je udar groma bacio na zemlju. Odmah ga je obuzeo veliki strah od smrti i da će "nepripremljen" stati pred Boga. U velikoj nevolji se sjetio Svete Ane, zaštitnice rudara i uskliknuo: "Sveta Ano, pomozi mi, želim postati redovnik!"

Bilo je to izjava s posljedicama. Dvanaest dana kasnije, mladi Martin Luther je zakucao na vrata samostana reda augustinaca u Erfurtu i zatražio da ga prime. Strah je, dakle, bilo ono što je pokrenulo Luthera u tom smjeru.

Redovnički život

U redovničkom životu je vidio šansu za ostvarenje savršenosti života koju od vjernika traži Bog. Bila je to i potraga za samilosnim Bogom, drugim riječima strahovao je da će propustiti šansu za vječnim životom, nakon što okonča ovozemaljski.

Od početka je pao u oči zbog rigoroznog pridržavanja pravila redovničkog života. U to su se ubrajale molitve koje su trajale i po šest sati dnevno, strogi post, samokažnjavanje, potpuna ispovijed i odricanje vlastite volje. Već 20 mjeseci nakon ulaska u samostan proglašen je svećenikom.

Otkup od grijeha

1510. Luther je kao delegat svog svećeničkog reda poslovno otišao Rim. Putovanje ga je promijenilo. Crkva je bila u velikim financijskim problemima zbog gradnje Bazilike Svetog Petra. Da bi ublažila financijske probleme, Kurija u Vatikanu je uvela otkup od grijehova. To je značilo da se za novac, ili dobra djela, mogao isposlovati oprost od grijehova u prošlosti, ali i onih u budućnosti. Postojale su i tarife koje su ovisile od primanja koja su imali vjernici. Još bolje: novcem su se od vječne vatre u paklu mogli spasiti i preminuli članovi porodice. Mladi svećenik je u prvi mah, ne razmišljajući kritički, i sam sudjelovao u tome. Tek kasnije će mu postati jasno kakve negativne posljedice će donijeti takva praksa.

Bezuspješna potraga

Godinu i po dana kasnije, u listopadu 1512., Luther postaje doktor teologije i postaje profesor za tumačenje Biblije na Sveučilištu u Wittenburgu. Već tada je uživao veliki ugled kod kolega i pretpostavljenih.

Međutim, Martin Luther je još uvijek čovjek u potrazi za samilosnim Bogom, koji se još uvijek pita: što trebam učiniti kako bi na Strašnom sudu izbjegao vatru pakla?

Ujedno nastavlja proučavati teologiju, mnogo čita Bibliju, prvenstveno poslanice apostola Pavla u Novom testamentu. Pismo svetog Pavla ranokršćanskoj zajednici Rima ga je posebno dirnulo. Lutherova potraga za samilosnim Bogom koncentrira se sve više na pojmove kao što su "Božja pravda" i "opravdavanja" grješnih ljudi pred pravednim Bogom.

Lutherov preokret

Tako se u njegovoj glavi iskristaliziralo sve ono što će kasnije postati sadržajem njegove reformatorske teologije. Luther je shvatio: Bog nije samo pravedan i strog sudac, nego i Otac koji voli ljude koje je stvorio i koji je svog Sina poslao na svijet kako bi pobijedio grijeh - dakle ono što razdvaja Boga i ljude.

Iz toga se zaključuje: onaj tko vjeruje u Boga i njegovog Sina Isusa, njemu je već oprošteno. Bog je ljudima već podario oprost. Time je Luther pronašao odgovor na pitanje koje ga je mučilo godinama: "Kako da dobijem milost na dan Strašnog suda?"

Četiri stupova vjere

Za Martina Luthera, kršćanska vjera počiva na četiri stupa.

Prvo: Sveta knjiga. Biblija je jedino mjerilo vjere. Njegovi protivnici su se uglavnom pozivali na ono što su pisale pape ili papski konziliji.

Drugo: Oprost je stvar božje milosti. Kršćani oprost dobivaju ne na osnovu vlastitih zasluga i zarade, nego isključivo od Boga i na osnovu božje milosti. Time se okrenuo protiv crkvene prakse otkupa grijehova.

Treće: Isus Krist. Isusova smrt na križu, simbol koji ukazuje na grijehe svih ljudi, je most koji vodi ka Bogu.

Četvrto: Vjera. Ono što pri tome misli objašnjava ovako: "Sve počiva na vjeri, na tome počiva život kršćana. Kroz vjeru je Isus u nama i sa nama. Kroz vjeru je njegov oprost ujedno i naš, a sve ono što je njegovo, pa i on sam, postaje naše."

Revolucionarno učenje

Luher je odnos čovjeka i Boga podigao na novu razinu. Čovjek se sada može direktno obratiti svom Stvoritelju, za to mu ne trebaju ni crkva, ni svećenici, ni sveci kao posrednici. On je na taj način slobodan od bilo kakvih odluka koje mu nameće Crkva.

Takvim učenjem je srušena pozicija moći koju je imala crkvena hijerarhija. Time je za Luthera pogrešno i tumačenje da je papa autoritet koji stoji iznad Biblije. Lutherova saznanja su revolucionarna, ona ruše sva moralna načela cijelog srednjeg vijeka. Pri tome ovaj svećenik ne misli da je stvorio nešto novo, nego da je samo obrisao prašinu s onoga što je odavno zapisano.

Borba protiv otkupa grijehova

Profesor teologije je ove spoznaje prenosio u propovijedima i u predavanjima svojim studentima. U prvi mah je to prošlo neopaženo. Pozornost je privukla tek Lutherova reakcija na to. On je odlučan u namjeri da se bori protiv pogrešnog učenja i da kršćansku teologiju vrati na njeno izvorište. Ono na što se prvo obrušio je otkup grijehova, koji je uzeo maha u svim crkvama Njemačke. Moto koji se tada mogao čuti glasi: "Novčić pada u škrabicu, duša skače iz pakla." Luther nije htio šutjeti pred praksom da se novcem kupuje oprost za počinjene grijehove.

Lutherove teze na vratima crkve

Iz tog razloga je u listopadu 1517. sazvao teologe na razgovor o praksi otkupa grijehova. Nitko se nije odazvao. Nakon toga je svoje teze poslao direktno nadbiskupu i vojvodi Albrechtu od Brandenburga. Istodobno je, navodno, točno 31. listopada 1517. prikucao svojih 95 teza na vrata crkve u Wittenbergu.

Kako je Luther u to doba imao pristup i novoj tehnici tiskanja knjiga na Guttenbergovom stroju, bilo je moguće da se na taj način njegove ideje brzo prošire cijelim kraljevstvom. To je izazvalo pravi potres u Katoličkoj crkvi, koja je bila uzdrmana do temelja. Epicentar tog potresa bio je Wittenberg.

Kršćani koji pripadaju evangeličkoj ili protestantskoj crkvi, danas taj dan slave kao Dan reformacije, a planiran je niz manifestacija tokom cijele 2017. godine. U svakom slučaju, ono što se prije 500 godina dogodilo na prijelazu iz srednjeg u novi vijek, označilo je početak pokreta obnove Crkve, početak protestantizma i početak brojnih reformi u gotovo svim segmentima društva.