Kako je Perzija izgubila svog šaha

Na naslovnicama iranskih novina piše: "Šah je otputovao!". Na ulicama Teherana ljudi pjevaju i plešu. Pristaše najrazličitijih političkih i vjerskih skupina slave kraj jedne ere. Bilo je to 16. siječnja 1979. godine.

Šah Muhamed Reza Pahlavi i njegova supruga Farah Diba poletjeli su helikopterom iz teheranske zračne luke. Dotadašnji državni poglavar Perzije (današnjeg Irana) od suradnika se oprostio s ukočenim izrazom lica. On predosjeća da je ovaj drugi odlazak u egzil ujedno i put bez povratka. Šah sa sobom nosi vrećicu s iranskom zemljom. Prvi cilj njegove odiseje koja je uslijedila bio je Kairo. Potom odlazi u Maroko, zatim u srednju Ameriku, pa u Sjedinjene Američke Države. Jer, nekadašnji prijatelj i saveznik očito više nigdje nije dobrodošao. Na kraju ga je samo Egipat želio prihvatiti, gdje i umire 1980. godine.

Prvi odlazak u egzil 1953. godine

Mladi Reza Pahlavi 1941. godine doživljava svrgavanje i slanje njegovog oca u egzil. On postaje njegov nasljednik. No vrlo brzo se našao na meti napada domaće oporbe koja ga optužuje da je puka marioneta Zapada. Unatoč njegovim naporima da pokaže kako te tvrdnje ne stoje, po prvi put je prisiljen napustiti zemlju 1953., nakon čega na vlast dolazi premijer Muhamed Mosadek. No, taj popularni predsjednik Vlade svrgnut je s vlasti već iste godine i to uz pomoć američke tajne službe CIA-e, čime je omogućen i šahov povratak u Iran. Naravno, kod Reze Pahlavija ta iznenadna potpora dovodi do uspostave još tješnje veze sa SAD-om.

Šah se kruni za perzijskog cara

Perzijski šah svoju zemlju od tada vidi kao najvažniju silu u regiji, pa se čak u raskošnom obredu kruni za cara. Da bi istaknuo novi važan položaj svoje zemlje, masovno kupuje oružje i oprema vojsku najnovijim i najmodernijim naoružanjem. Naravno, jedan od glavnih poslovnih partnera je upravo SAD. Uz američku i francusku pomoć šah utemeljuje i iransko atomsko istraživanje. I pri tome kao argument koristi isto ono što i novi vlastodršci desetljećima kasnije: mora se misliti na dan kada će se rezerve nafte primaći kraju.

Najveća pogreška: udaljavanje od naroda

U svemu tome šah očito gubi svaku vezu sa stvarnošću, a najveća mu je pogreška bilo udaljavanje od podanika. Sve njegove reforme nailaze na kritike: dok su religioznim krugovima "antiislamske", dotle ih Zapad smatra nedovoljnima. Unatoč rastućem nezadovoljstvu u zemlji, šah i dalje živi u uvjerenju da ga narod voli, mada taj isti narod nemilosrdno ugnjetava uz pomoć tajne službe i policije.

Narod kao najveći gubitnik

Zbog tog drastičnog gubitka potpore među građanima, kritike padaju na plodno tlo. Oporba počinje vršiti sve jači pritisak na vladara i on na kraju početkom 1979. godine daje ostavku. Tjedan dana nakon što je šah Reza Pahlavi napustio zemlju, u Iran se iz egzila u Parizu vraća Ajatolah Homeini. Pod njegovim vodstvom proglašena je Islamska Republika Iran, koja postoji i dan-danas. I kao što je općepoznato, jedini tko je stvarno i ovoga puta nakon promjena u Iranu izašao kao gubitnik je - narod.