Kako nastaje ekstremizam u Magrebu

Tunis je na mukotrpnom putu prema demokraciji. No, bez obzira na to, iz te zemlje potječe neobično velik broj ekstremista koji se priključuju terorističkoj skupini IS-u ili nekoj drugoj džihadističkoj skupini. Druga zemlja u regiji Magreba, Maroko, također je mirna zemlja u kojoj od 2011. godine nije bilo nikakvog terorističkog napada. Ipak, među teroristima Islamske države, pa i onima koji su planirali napad u Barceloni, mnogi imaju marokanske korijene. Odakle ekstremizam stiže u Magreb?

Ridha Raddaoui je odvjetnik koji je bio angažiran na procjeni dokumenata oko 1.000 osoba osumnjičenih za terorizam u Tunisu. On je došao do sljedećeg zaključka: „Više od tri četvrtine osumnjičenih mlađi su od 34 godine. To je nova generacija koja nije bila pod pritiskom diktature i koja je relativno dobro obrazovana. 40 posto njih posjećivalo je sveučilišna predavanja“, kaže on. Neki od njih su prilično dobro obrazovani. Pored toga, 70 posto osumnjičenih čiji su dosjei pregledani, prošli su kampove za obuku u inozemstvu. Polovica svih osumnjičenih je s ekstremistima došla u kontakt preko vjerskih spisa, dok su drugi u navodno vjerski motiviranu borbu prešli iz miljea sitnog kriminala. No, ne postoji jednak profil osobe niti jedan put u ekstremizam. Mnogo je različitih motiva i uzroka.

Raddaoui i njegove kolege ustanovili su, između ostalog, da su državni zatvori postali pravi centri radikalizma. Raddaoui se žali da tuniška vlada ni šest godina nakon revolucije nije razvila formulu protiv radikalizacije. „Vlasti moraju razviti koncept za deradikalizaciju. Međutim, to se još uvijek nije dogodilo“, kaže on i dodaje da ne smije ni spomenuti preventivne strategije. Njih nije lako ni razviti, jer je nužno dovoljno istražiti i shvatiti samu tu pojavu.

Dolazak vehabizma

U Maroku bi mogli pomoći ljudi poput Aboua Hafsa. On je nekada bio poznat kao mladi radikalni salafistički propovjednik. Nakon što je u zatvoru proveo devet godina, on ponovo uzima svoje pravo ime - Mohamed Rafiqui. Priča kako je postao vjerski ekstremist: "Moj otac je bio religiozan, te vrlo dominantan i konzervativan, kao i njegovi prijatelji." Mladi Mohamed Rafiqui dijelom se obrazovao i u Saudijskoj Arabiji, gdje se Kur‘an interpretira prema vehabističkom učenju, odnosno puristički, gotovo doslovce.

„Učili su me samo jednom tumačenju islama. Nijedan učitelj mi nikada nije rekao da postoji više različitih interpretacija. To sam naučio tek poslije i bio je to strašan šok za mene“, kaže Rafiqui.

Prije nego što je doživio ovaj šok, Rafiqui je u Maroku propovijedao protiv nevjernika i pozdravljao terorističke napade 11. rujna 2001. godine kao pravednu kaznu nevjernicima.

Vehabizam, ekstremno konzervativno učenje se danas smatra plodnim tlom za nastanak takozvane Islamske države. Za vrijeme 70-ih i 80-ih, vehabizam je stigao i u Maroko. Ova faza reislamizacije odigrala se u vrijeme vladavine kralja Hasana II. On se tada želio suprotstaviti ljevici, koja je dovodila u pitanje marokansku monarhiju. Stručnjak za religiju na jednom kraljevskom institutu u Rabatu, Ahmen Assid, to opisuje ovako: „Vehabizam bi trebao osigurati mir, jer se on zasniva na ideji da vladar zna što je u interesu muslimana i da to svatko treba prihvatiti. Boriti se protiv vladara u vehabizmu se smatra zločinom.

Borba protiv radikalizma treba biti zajednička

Konzervativno učenje islama ustoličilo se u Maroku u školama i na sveučilištima. Maroko u smislu odnosa prema religiji postaje sve konzervativniji i autoritativniji, a dijelom i radikalniji. Salafisti potiču mlade ljude s ruba društva na nasilje. 12 terorista iz jedne sirotinjske četvrti u Casablanci je 2003. godine ubilo ukupno 40 ljudi. To je za Kraljevinu Maroko bio strašan poziv na buđenje. Od tada se u ovoj državi pokušavaju boriti protiv toga jačom kontrolom propovjednika i imama i s više investicija u slamovima velikih gradova.

Godine 2015. osnovan je Centar za pravne istrage (BCIJ), koji se smatra glavnom marokanskom antiterorističkom centralom. Šef Centra kaže da je od početka njihovog rada razbijeno 46 terorističkih ćelija u Maroku. Pored toga Abdelhaq Khiame navodi i broj 1664 - toliko Marokanaca se pridružilo različitim džihadističkim grupama u inozemstvu. Većina je otišla u IS. „Mi se moramo boriti protiv osnovnih uzroka radikalizma. Pri tome je jednako važna uloga obitelji, škole i civilnog društva, jer je ovo izazov za sve nas", rekao je on.

Ali, zašto uopće netko postaje radikalan? Istraživanje u Tunisu pokazuje sljedeće: zbog potpuno različitih razloga. Smije se pretpostaviti da  to važi i za Maroko. Nekadašnji propovjednik salafizma Mohamed Rafiqui bio je u zatvoru devet godine. Poznato mu je kako razmišljaju radikali koji traže regrute i koja je procedura. Rafiqui navodi da želi odvratiti mlade ekstremiste od salafizma. Međutim, još uvijek je otvoreno pitanje hoće li dobiti podršku i kakva će ona biti.