Kako Nijemci raspravljaju o zločincima iz Hrvatske?

Njemačka agencija DPA je zapravo prenijela napis hrvatskog Jutarnjeg lista od ovog utorka (29.7.) kako "nova članica EU" odbija izručiti oko 20 osoba optuženih za kriminal. Njih traže prije svega u Austriji, Sloveniji i Njemačkoj i to za teška krivična djela poput ubojstva, trgovine narkoticima, silovanja, krivotvorenja novca ili spolnog zlostavljanja djece. Usprkos činjenici kako se te osobe traže međunarodnom potjernicom, agencija navodi kako se te osobe "nemaju čega bojati" da bi mogli biti izručeni.

U vijesti se još podsjeća kako se sporni zakon koji je donesen po hitnom postupku prije svega odnosi na Josipa Perkovića, bivšeg šefa tajne službe u Hrvatskoj. Još jednom se iznose detalji ubojstva "jednog jugoslavenskog disidenta" u Bavarskoj, a u vijesti se dodaje kako je "jugoslavenska tajna služba i službe država koje su tamo nastale desetljećima provodila likvidacije na desetke kritičara režima u inozemstvu."

"Zašto je Hrvatska uopće primljena?"

Iako ta vijest ne sadrži mnogo novina za javnost u Hrvatskoj - pa čak niti za informiranu javnost u Njemačkoj, ipak ju je u ovom ljetnom dobu objavio čitav niz njemačkih medija. No, još su zanimljiviji komentari njemačkih korisnika tih njemačkih stranica - i koji većinom nisu baš osobito laskavi za novu članicu Europske unije.

Tako jedan korisnik portala tjednika Focus smatra kako je Hrvatska "tek postala članicom, a već je počela iskakati iz redova." Jedan korisnik portala Bavarskog radija i televizije koji "slučaj Perković" prati već odavno, smatra kako je "krivica bez sumnje kod navodno konzervativne stranke HDZ gdje je većina bivših komunista našla utočište" i kako "oni nikad nisu htjeli istražiti ta ubojstva, makar rodbina žrtava redovito bira tu stranku."

Čitatelj portala Spiegel se pak "ozbiljno pita, zašto je Hrvatska uopće primljena? Znalo se od početka i o bjeguncima i kako će novi zakon zaštiti kriminalce. Da li je EU jednostavno samo glupa ili potpuno nesposobna? Ako neka država pruža utočište kriminalcima onda ona nema što tražiti u Europskoj uniji."

Doduše, i ovaj napis navodi brojne korisnike zemalja bivše Jugoslavije da (na razmjerno korektnom njemačkom) ponove svoja mišljenja koja tek rijetko odgovaraju činjenicama. Na primjer, kako piše korisnik Spiegela koji priznaje kako je prognanik iz Krajine, "Hrvatska si može sve dopustiti" i kako je "iz zahvalnosti što je prognala 400 - 500 tisuća Srba Hrvatska dobila članstvo u Europskoj uniji".

U sličnu kategoriju spadaju i korisnici iz Njemačke koji neumorno kritiziraju, kako piše jedan korisnik "Savez Sovjetske Socijalističke Europske Unije" i kako će sada i Hrvatska, usporkos "kriminalu korupciji na sve strane", ubrzo zatražiti novčanu potporu koji će opet morati platiti Nijemci.

"Bolje nam je da šutimo"

Zapravo je zanimljivo kako čitav niz korisnika podsjeća na činjenicu koja gotovo redovito nedostaje u izvješćima njemačkih novinara kada pišu o novom zakonu u Hrvatskoj i aferi Perković. Tako korisnik Focusa pita "Jeste li već zaboravili?" i ukazuje kako i u "Njemačkom Ustavu i u njemačkim zakonima nedvosmisleno piše kako Nijemci ne mogu biti izručeni u inozemstvo" i kada bi i Njemačka izručila svoje građane nekoj zemlji u inozemstvo, to bilo jasno kršenje zakona.

I drugi korisnici podsjećaju kako Njemačka čini problema čak i kad je riječ o nacističkim zločincima koji su zato upravo u Njemačkoj mogli mirno provesti svoju starost. Povrh toga, opet tek jedan od korisnika podsjeća kako je uhidbeni nalog Europske unije dogovoren tek 2002. i onda tek 2006. uvršten u njemački pravosudni sustav - makar si i ovaj korisnik "ne može zamisliti" da će se to ikad dogoditi, obzirom da još uvijek postoji članak 16. njemačkog Ustava koji zabranjuje izručenje.