Kako podijeliti teret zaštite klime?

Krajem listopada su vlade članica EU-a postale nervozne. Još šest tjedana je bilo do konferencije u Kopenhagenu, a oko jednog bitnog pitanja još se vodio prijepor: koliko bi EU trebao financijski pomoći zemljama u razvoju kod zaštite klime i kako bi taj teret trebalo podijeliti unutar EU-a?

Švedski ministar financija i predsjedatelj ministarskog vijeća Anders Borg ipak je bio optimističan: „Naravno, to je razočaravajući rezultat da kod pitanja financiranja zaštite klime nismo postigli dogovor. Budući da je Europa kod zaštite klime preuzela vodeću ulogu jako je važno da tu idućih dana i tjedana ostvarimo napredak.“

Merkel i Sarkozy složni, ali bez konkretnoga

Od tada je prošao mjesec dana. Ali, kod pitanja financiranja je EU danas dalje od dogovora nego što je bio tada. U listopadu su se mnogi još nadali postizanju sporazuma o zaštiti klime u Kopenhagenu.

Danas su se mnogi pomirili s time da će biti prihvaćena neka vrsta političke izjave, a da će formuliranje teksta sporazuma uslijediti kasnije. Tako misli i njemačka kancelarka Angela Merkel. Da bi barem to bilo postignuto ona je prije nekoliko dana u Bruxellesu upozorila Europsku uniju na njezinu odgovornost:

„Godinu smo započeli u teškoj međunarodnoj gospodarskoj i financijskoj krizi. Na razini skupine G20 smo dogovorili međunarodnu suradnju. Ali, sve to malo bi vrijedilo u očima brojnih ljudi u svijetu ako bismo zakazali na konferenciji o klimi.“

Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy je kao i kod većine međunarodnih pitanja izrazio prisnu suradnju s Angelom Merkel: „Mi želimo uspjeh u Kopenhagenu. Povukli smo više crvenih crta. Kopenhagen mora dati brojke, točne brojke. Ne želimo summit s lošim kompromisom.“

Ali, koje brojke i ciljevi bi to trebali biti, Sarkozy nije rekao. Nasuprot njemu, socijaldemokratski zastupnik u Europskom parlamentu i predsjednik Odbora za okoliš Jo Leinen zahtijevao je ovih dana u parlamentu da EU već sad odluči o konkretnim ciljevima:

„EU je preuzeo vodeću ulogu i želimo da tako ostane i u Kopenhagenu. Zato moramo stajati uz svoju ponudu, smanjenje izlučivanja ugljičnog dioksida do 2020. godine za 30 posto.“

Optimmistični Yvo de Boer

Usred pesimizma koji se širio mnoge je razveselilo kad početkom tjedna u Bruxellesu barem glavni pregovarač UN-a Yvo de Boer nije dopuštao da ga napusti optimizam: „Ni najmanje ne sumnjam da će u Kopenhagenu biti postignut uspjeh. Treba riješiti probleme i teška pitanja, ali ja vjerujem da ih se može riješiti.“

Do početka konferencije od EU-a se vjerojatno neće čuti ništa više konkretno. Koliko ambiciozna i koliko složna će biti Europska unija zacijelo će se pokazati tek u Kopenhagenu.

Autor: Christoph Hasselbach / Anto Janković

Odg. urednik: S. Matić