Kako prikazati bijedu Prvog svjetskog rata?

„Europi se gase svjetla“, rekao je britanski ministar vanjskih poslova Edward Grey 1.kolovoza 1914. godine. Stotinu godina kasnije, isto se događa i u Hamburgu. Zvuk trube i vjetrova koji snažno fijuču odzvanjaju tamnom pozornicom kazališta Thalia. Desetak glumaca u tišini izlazi pred publiku, bez uniforme, bez oružja – obučeni u jednostavna crna odijela. Sjedaju svatko na svoje mjesto, ispred svakog stoji držač za note. Čini se kao da će svatko od njih svakog trena početi s pjesmom u komadu kojeg nitko od njih ne dirigira. Iz daljine se čuju zvona.

Stotinu godina nakon njegovog početka, Prvi svjetski rat prisutan je na svim poljima – u novinama, filmu, literaturi, izložbama likovnih umjetnosti, ali i na kazališnim daskama diljem Europe. Tu je i predstava „Front“, koju je je na scenu postavio voditelj i glavni redatelj kazališta Thalia u Hamburgu, Belgijanac Luk Perceval.

Literatura i povijesni dokumenti

U svojoj predstavi Perceval ujedinjuje dva slavna literarna ratna dnevnika. „Na Zapadu ništa novo“ roman Ericha Marie Remarquea koji govori o vojniku Paulu Bäumeru kojeg su na ratište otjerali njegovi školski kolege i učitelji. Drugi roman je „Vatra. Dnevnik jedne desetine“ francuskog pisca Henrija Barbussesa. On ovdje priča priču o iskusnom časniku iz Nizozemske i njegovoj svakodnevici na frontu. Osim s ova dva romana, Percival se poslužio i čitavim nizom dokumenata iz onog vremena kao što su razglednice koje su vojnici s ratišta slali kući ali i one koje su dobivali.

Ali pitanje koje se usprkos svemu postavlja glasi: na koji način se dugo i mukotrpno čekanje kojem su bili izloženi vojnici na ratištu može uopće igrati na pozornici? Kako prikazati napade bojnim otrovima kao i sav jad i bijedu koja je vladala u rovovima? „Nikako. To se uopće ne može. Kao i smrt, tako je i rat nešto što je nemoguće prikazati na pozornici. Namjerno sam izostavio sve vanjske znakove i simbole koji bi mogli uputiti na rat. To je nije klasična kazališna predstava već jedan rekvijem za nepoznatog vojnika“, kaže Perceval. No, usprkos jednostavnosti scenskog izraza, vjerojatno upravo zbog korištenja autentičnih pisama i tekstova iz ovog razdoblja europske povijesti, „Front“ je vrlo uvjerljiv kazališni komad.

Osim toga, ovaj predstava ujedinjuje i nekoć zaraćene nacije. U njoj sudjeluju glumci iz četiri kulturna kruga i svi naravno govore na svojim materinjim jezicima. Na njemačkom, engleskom, flamanskom i francuskom, oni naglas čitaju razglednice i razne druge tekstove – istodobno uvjerljivo prenose osjećaje nade, tuge, straha od smrti…“Zato predstava i nosi podnaslov Polifomija. Polifomija znači skupina glasova, dojmova, jezika. Svi zajedno ovako izražavaju bol zbog onoga što im se dogodilo i što zapravo ne mogu objasniti“, kaže redatelj Percival. On se ovdje bavi i temom ponosa. Primjerice, kada jedan mladi vojnik puca i pogađa svoju prvu neprijateljsku žrtvu, u prvom trenutku osjeća ponos. No, kada kasnije pronalazi njegovo tijelo u rovu, primjećuje i shvaća da je i on bio samo čovjek.

„Front“ dolazi i u Sarajevo

Osim u Hamburgu, ova će predstava biti prikazana sljedećih tjedana i u Amsterdamu i Gentu kao i u Sarajevu, gradu u kojem je atentatom na austrijskog prijestolonasljednika započeo Prvi svjetski rat. Sveukupno je planirano 30 predstava izvan Hamburga.