Kako se Srbija suočava sa Srebrenicom

Na dan kada je u Memorijalnom centru Potočari pored Srebrenice svoj mir pronašlo preko 600 žrtava genocida, samo mjesec dana nakon uhićenja haškog optuženika Ratka Mladića, mediji u Srbiji odlučili su da svoje naslovne strane ostave za neke njima važnije teme, dok neki od tiskanih medija nisu smatrali za potrebno ni da spomenu godišnjicu genocida nad Bošnjacima na svojim stranicama.

Za godišnjicu intervju s Biljanom Plavšić

Mediji koji su dali prostora obilježavanju 16 godina od genocida u kojem su srpske snage ubile preko osam tisuća Bošnjaka u Srebrenici, uglavnom složno prate definiciju kojom je riječ „genocid” zamijenjena zločinom kao što je to slučaj, kako se to navodi i u deklaraciji koju su prošle godine usvojili u Skupštini Srbije. Elektronski mediji, poput RTS i B92, vijest o obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici smjestili su među glavne vijesti, a RTS je emitrao emisiju simptomatičnog naslova „Dug put od Srebrenice do Bratunca“. Na televiziji s nacionalnom frekvencijom, Happy TV, u udarnom terminu u osam uvečer, emitran je intervju s ratnom zločinkom Biljanom Plavšić koja je pričala o svojim sjećanjima na rat, odnosno, kako je to navedeno u najavi emisije, o "srpskoj tragediji".

„Mediji prate različito komemoraciju u Srebrenici. Na primjer, Infokanal B92 je ponovo prikazao dugačak dokumentarac o Srebrenici u udarnom terminu, međutim, većina medija tretira Srebrenicu kao svijetsku vijest. Komemoracija u Srebrenici je između vijesti o potopljenom brodu u Volgi i neke druge nesreće na nekom drugom dijelu sveta, to se jednostavno ne računa kao nešto što se Srbije ozbiljno tiče“, kaže novinar tjednika „Vreme“ Dejan Anastasijević.

Ipak pomak

On smatra da se u posljednjih nekoliko godina mnogo stvari pomjerilo nabolje jer se do nedavno o genocidu u Srebrenici nije uopće ni govorilo. „U posljednjih nekoliko godina došlo je do priličnog napretka, ako se pogleda iz malo dalje perspektive. S jedne strane imamo skupštinsku deklaraciju o Srebrenici koja direktno ne spominje riječ genocid, ali se prilično jasno određuje prema zločinu i poziva se na Deklaraciju UN koja određuje zločin kao genocid u samoj deklaraciji. Drugo, predsjednik Srbije je bio u Srebrenici, a samo prije nekoliko dana bio je i u Sarajevu. Tadić je i u nedelju govorio o tome da zlikovci koji su krivi za Srebrenicu moraju biti iza rešetaka. Do prije neliko godina službeni stav srpskih vlasti i većine ljudi je bio da u Srebrenici nije bilo nikakvog zločina. Bez obzira što je to sporo i dalje se može reći da je u proteklih nekoliko godina Srbija i srpsko javno mnenje napravilo jedan napredak ali još uvijek to nije puno priznanje veličine zločina koji se tamo desio“, kaže Anastasijević.

Za razliku od elektronskih medija, tiskani mediji u ponedeljak na samu godišnjicu genocidu u Srebrenici nisu posvetili mnogo prostora. Ni jedan od dnevnih listova nije na naslovnoj stranici dao prostor godišnjici, a neki od njih, poput „Večernjih novosti” nisu objavili ni slova o tome šta se dogodilo 11. srpnja, dok je „Politika” samo kao vijest pustila izjavu lidera LDP Čedomira Jovanovića da taj datum treba postati Danom sjećanja na žrtve Srebrenice. Umjesto toga, prostor je posvećen problemima Srba u dijaspori, intervjuu srpskog člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića koji priča da velike sile čuvaju BiH od raspada i sličnim stvarima. Dnevni list „Danas” u vijesti o godišnjici najvećeg zločina na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata, objavljuje kratku informaciju uz izjavu predsjednika Srbije Borisa Tadića, koji je dan ranije izjavio: "To je dan kada, posvećujući pažnju i poštovanje nevinim srebreničkim žrtvama, mislimo i na sve ostale žrtve, kao što je i drugih dana, obljetnica, kada su u pitanju žrtve u Bratuncu, Ovčari i bilo kom drugom mjestu".

Nastavak rata drugim sredstvima

„Očigledno riječ ’genocid’ teško pada ljudima ovdje, i to jest posljedica toga što je veličina zločina još uvek nepojmljiva. To nije rezultat nikakvog pritiska odozgo nego mislim da većina ljudi nije u stanju povjerovati koliko je strašno ono što se dogodilo i teško im je izgovoriti tu riječ. I dalje mnogo njih misli da se u stvari radi o nekoj vrsti osvete za ono što je uradio Naser Orić, a to jeste problem jer se ulazi u relativizaciju. To je jako opasna stvar. S obzirom na samu veličinu zločina, na to što se sve dogodilo, na sve moguće međunarodne i pravne instance koje su rekle da je Srebrenica genocid, čitava ta priča se neće moći tako lako izgurati pod tepih, ali treba još nekoliko godina kako bi javno mnenje to u potpunosti svarilo“, pojašnjava Anastasijević.

Isti problem vidi i direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju Borka Pavićević, koja smatra da takvo tretiranje genocida ima za posljedicu minorizaciju i drugih zločina. „Meni se čini da mi imamo dugi rat, da se određena forma rata nastavlja drugim sredstvima; odnosno, to su procesi koji još nisu završeni, a nisu završeni jer se ne imenuju onakvim kakvi jesu. Vrlo je važno da se stane na kraj s učenjem zločina. Dok vi to ne imenujete vrlo teško možete izići na kraj sa zločinom svakodnevice, odnosno relativizacijom. Kad imate genocid a ne imenujete ga onda se u odnosu na to manipuliraju svakodnevni zločini koji ne izgledaju tako strašni“, kaže Pavićević.

Jedna od rijetkih stranaka koja je izdala priopćtenje povodom godišnjice genocida, Socijaldemokratska unija, istakla je da su posljednjih mjeseci u javnosti sve glasniji oni koji, braneći haškog optuženika Ratka Mladića, zapravo negiraju presudu za ovaj genocid i koji, svojim odnosom prema žrtvama, ne odstupaju od politike koja je dovela do ratova i zločina na prostoru bivše Jugoslavije. SDU je istakao da je zastašujuća servilnost velikog broja medija u Srbiji prema negatorima genocida u Srebrenici, i ona govori o ofenzivi ovih retrogradnih snaga.

Autorica: Žarka Radoja, Beograd

Odg. ur.: N. Kreizer