1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kako slijepi "vide" uz pomoć jeke?

Gudrun Heise/Anto Janković19. svibnja 2012

Pucketajući jezikom i osluškujući jeku neki slijepi ljudi se mogu izvrsno orijentirati i kretati zaobilazeći prepreke. Neki čak prepoznaju predmete ispred sebe, a jedan je upravo proglašen "Supermozgom Njemačke".

https://p.dw.com/p/14xSF
Blue Eyes © Jürgen Fälchle - Fotolia.com fotolia 31115656
Blaue AugenFoto: Fotolia/Jürgen Fälchle

Pucketajući jezikom i osluškujući jeku on se orijentira na kraće udaljenosti, a kod većih udaljenosti Eskandar Abadi pucketa prstima. Tako proizvedeni zvuk se odbija od predmeta oko njega i jeka se vraća. Danas 53-godišnji Iranac je slijep od rođenja, a pri kretanju mu pomaže lokalizacija predmeta uz pomoć jeke. "Na temelju jeke doista mogu prepoznati radi li se o zidu ili drvetu. Jeka je uvijek drukčija."

Bez poteškoća Eskandar Abadi procijeni udaljenost prepreka koje se nalaze pred njim. Do zida je oko tri metra, do prozora oko četiri, a tamo na drugoj strani su vrata, kaže on. Studirao je germanistiku i politologiju i od 2002. je zaposlen u Perzijskoj redakciji Deutsche Wellea. Po zgradi se kreće bez većih poteškoća – za druge gotovo nečujno pucketajući jezikom.

Eskandar Abadi
Eskandar AbadiFoto: DW/E. Norouzi

Aktivno područje mozga za vid

Istu metodu orijentacije primjenjuje i Dave Janischak. On je oslijepio kad su mu bile tri godine i sam je došao na ideju da se orijentira pucketajući jezikom i osluškujući jeku. Šesnaestogodišnji gimnazijalac je upravo proglašen "Supermozgom Njemačke 2012" nakon što je u show-natjecanju njemačke javne televizije ARD pucketajući jezikom i osluškujući jeku bez greške prepoznao predmete poput bicikla, pletene fotelje, stalka za svijeću ili kante za polijevanje cvijeća.

Dave Janischak
Dave Janischak, Supermozak Njemačke 2012.Foto: ZDF/Max Kohr

Da bi utvrdili što se točno događa u mozgu prilikom orijentacije uz pomoć jeke znanstvenici su mjerili aktivnosti pojedinih područja mozga. U uši ispitanika su postavljeni mali mikrofoni. Uz pomoć mikrofona snimani su zvukovi koje su pucketajući jezikom proizvodili ispitanici kao i jeka koja je dolazila do njihovih ušiju. "U aparatu za snimanje magnetnom rezonancijom (MR) smo ispitanicima pustili te snimke i za vrijeme toga snimali aktivnosti mozga", pojašnjava Lore Thaler. Ova njemačka znanstvenica je sudjelovala u studiji koju je provelo kanadsko sveučilište West Ontario, a koja se bavila orijentacijom slijepih osoba uz pomoć jeke.

Svatko može uvježbati osluškivanje jeke

Znanstvenici su usporedili aktivnosti mozga s jekom i bez nje. "Pritom su uočene aktivnosti mozga na područjima koja su mjerodavna za vid, a ne za sluh", priča Lore Thaler. Čim bi slijepi ispitanici čuli jeku primijećena je aktivnost na području mozga mjerodavnom za vid – dakle, onom dijelu mozga koji kod osoba koje vide obrađuje podražaje koji dolaze preko oka, a ne – kako se moglo pretpostavljati – onom dijelu mozga koji je mjerodavan za sluh." I osobe koje vide mogle bi, po mišljenju znanstvenika, razviti sposobnost kretanja uz pomoć osluškivanja jeke. Pretpostavke za to ima gotovo svatko, kaže Lore Thaler koja radi na novoj studiji povezanoj s orijentacijom uz pomoć jeke, ovaj put na sveučilištu u britanskom Durhamu.

Ljudi mogu osluškujući jeku procijeniti ne samo udaljenost predmeta nego i njihovu površinu i oblik. Livada vraća drukčiju jeku nego betonski zid, biljka drukčiju nego drveni stup. I zaobljenja, uglovi i rubovi zvuče drukčije. Tako si slijepi mogu stvoriti prilično preciznu sliku svoje okoline, kako je pokazao "Supermozak" Dave Janischak. A sličan način orijentacije koriste i slijepi miševi i dupini.

Šišmiš
I šišmiš koristi jeku za orijentacijuFoto: Fotolia/Valeriy Kirsanov

Velika razina samostalnosti

Lore Thaler se svojim znanstvenim istraživanjima uputila na teren koji joj je u početku bio prilično stran. U sklopu studije je provela brojne znanstvene testove, ali je ujedno stekla iskustvo o svakodnevici slijepih. "Ta velika razina samostalnosti i sposobnosti orijentacije koju sam vidjela primjerice kad smo se kretali gradom, doista je vrlo neobična", kaže Lore Thaler.

Eskandar Abadi za sebe kaže da je bubnjar, pjevač i violinist, kompozitor i zabavljač, što povremeno i dokazuje svojim nastupima. Ovaj novinar, koji je odrastao u iranskom Isfahanu, kreće se dobro iako ne vidi. To je vježbao već u djetinjstvu i pritom zaradio poneku ozljedu. "Kao dijete sam se uvijek vozio biciklom i sudjelovao sam na jednom biciklističkom natjecanju. Pritom sam udario u jedan stup. Ožiljak se još uvijek vidi, ovdje na mom čelu. Ali, moja majka je bila dobra pedagoginja. Već sljedećeg dana me poslala van – da se vozim biciklom", pripovijeda Eskandar Abadi.