Draghi EZB

Nijemci imaju sve veće psihološke probleme s Europskom središnjom bankom (ECB). Prema njihovom mišljenju, ona bi trebala biti neovisna i solidna kao Njemačka središnja banka, a prvenstvena zadaća bi joj trebala biti jamčenje stabilnosti. Tako je bilo i zamišljeno kada je ECB osnivan. No, posljednjih godina pod vodstvom Jean-Clauda Tricheta ova je banka izgubila svoj nekadašnji ugled. Za njemačke kritičare je glavni problem njezino masovno kupovanje državnih obveznica prezaduženih članica eurozone. Bivši predsjednik Njemačke središnje banke Axel Weber, kojeg se smatralo najizglednijim kandidatom za Trichetovog nasljednika, u ovim novonastalim uvjetima se više nije želio kandidirati.

ECB kao vatrogasac

U njemačkoj javnosti to je povlačenje kandidature pojačalo dojam da je Europska središnja banka definitivno napustila svoju dosadašnju politiku. Formalno gledano, to je stvarno tako. No, ECB-u u ovoj krizi ništa drugo ni ne preostaje. Banka se osjećala dužnom stabilizirati financijski sustav jer je politika presporo djelovala. Tako dugo dok nedostaju vjerodostojna konsolidirajuća politika u mnogim članicama eurozone i institucionalni mehanizmi za suzbijanje krize, kao jedini spasilac preostaje Europska središnja banka.

Na sreću, na posljednjem dvostrukom sastanku na vrhu u Bruxellesu donesene su važne odluke, pa čak i ako je time rješavanje problema još uvijek daleko. Na primjer, ubuduće će prošireni Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF) kupovati državne obveznice od prezaduženih zemalja. To će znatno rasteretiti ECB. No, još uvijek previše detalja ostaje nejasno i nije isključeno da će ova banka i dalje morati preuzimati ulogu vatrogasca.

Nacionalni klišeji

U svakom slučaju, potpuno je apsurdno ocjenjivati predsjednike Europske središnje banke prema njihovoj nacionalnoj pripadnosti. Kada je na čelo te novčarske ustanove došao Francuz Trichet, u Njemačkoj su mnogi bili sumnjičavi. Mnogi su mislili da njemu ne preostaje ništa drugo nego biti poslušan političarima, pa da zato nije zaslužio povjerenje. A kada je potom Axel Weber povukao kandidaturu i glavni favorit postao Talijan Mario Draghi, odmah se počelo vjerovati da je na pomolu katastrofa. No, sve su to puke besmislice.

Kao prvo, u ECB-u ne odlučuje samo predsjednik, nego u procesu odlučivanja sudjeluju šefovi središnjih banaka svih 17 članica eurozone. I baš zato što poznaje sve te predrasude koje se odnose na njega, Draghi će se sigurno i te kako potruditi da ih opovrgne. Osim toga, on u svojoj domovini Italiji uživa ugled poštenjaka.

Vjerojatno bi najbolje bilo kada bi novi predsjednik Europske središnje banke bio Grk. No, to se u sadašnjim prilikama sigurno neće tako brzo dogoditi.

Autor: Christoph Hasselbach (ajg)

Odg. ur.: Z. Arbutina