Kallenbach bi Hrvatsku kao članicu radije danas nego sutra

Gospođo Kallenbach, Hrvatska ima novu vladu koju predvodi dosadašnji premijer. Koji su po Vama najveći izazovi za novu Vladu u Hrvatskoj, gdje je sve više onih koji govore da su pristupni pregovori u krizi?

Kallenbach: Možda možemo formalno opravdati da u trenutku kada se stvara nova vlada neki drugi zadaci su potisnuti u drugi plan. Želim na početku godine biti optimistična i polazim od toga da će se Hrvatska još više potruditi da zaključi otvorena poglavlja i sva ostala otvori. Zapravo kao i u cijeloj regiji, glavnu pozornost treba usmjeriti na pravosuđe, sprečavanje korupcije – a to su problemi s kojima nije samo Hrvatska suočena. Uvjerena sam da je Hrvatska na dobrom putu, no ostalo je još mnogo toga za odraditi.

Kallenbach ima razumijevanja da proces reformi u pravosuđu traje duže

U hrvatskoj javnosti se vodi velika rasprava – s jedne strane oporba koju predvode socijaldemokrati koji sadašnjoj i dakako staroj Vladi predbacuju da su prikrivale stvarno stanje u pravosuđu. Oporba smatra da su pregovori zapeli, ako ne i stali. S druge strane stari i novi premijer Sanader ukazuje na mjerila koja je Hrvatska dobila za to područje te da se radi na ispunjavaju mjerila za otvaranja poglavlja pravosuđe. Što bi ste hrvatskoj javnosti oko tog pitanja poručili? Ozbiljnost ili opuštenost?

Kallenbach: Mislim da je to vrlo važno pitanje u približavanju Europskoj uniji da se pravosuđe zaista mora reformirati. Imam i određeno razumijevanje da je to proces koji traje duže, u kojem treba obrazovati pravnike koji uistinu poznaju i europsko pravo, koji se moraju udaljiti od postupaka iz prošlosti. Potrebni su pravnici kojima mora biti jasno da procesi moraju biti čisti i transparentni, pravni stručnjaci i suci koji će kazati da žele u Europsku uniju s pravosudnim sustavom koji je dostojan svojeg imena. Stoga je potrebna i određena mjera opuštenosti, jer potrebne su i reforme sveučilišta kroz koje prolaze sve tranzicijske zemlje, u kojima se možda stanja razlikuju, ali su istovremeno su i vrlo slična. Potrebno je postaviti težišta. Zato hrvatsku javnost ohrabrujem da uvijek iznova ukazuje i vrši pritisak da se na području pravosuđa mora konačno nešto pozitivno dogoditi. Po mogućnosti poželjno je da se to dogodi u javnosti, posebice u slučajevima kada se otkrije da postoje još uvijek razlike od onoga što je uobičajeno na području pravosuđa u pravnoj državi.

Treba ispitati svaki pojedini slučaj

Iz Europske komisije stižu sve učestalije kritike, primjerice je uskraćen novac za neke projekte koji se sufinanciraju iz pretpristupnih fondova. Očito se ne radi samo o nesposobnosti dijela uprave i nedostatnim administrativnim kapacitetima već se otvoreno govori i o korupciji.

Kallenbach: Tu se treba preisipitati svaki pojedini slučaj. Vjerojatno neka sredstva nisu korektno korištena. To ne mogu procijeniti. No smatram da je to dobro sredstvo kojim Europska komisija Hrvatskoj može pokazati da Unija može utjecati, ako ne postoji volja za ispunjavanje uvjeta. Tada u načelu morate osjetiti posljedice. Očito je da Komisija koristi takve mjere i mislim da je to opravdano.

Za sporost pregovora mogući razlog i stanje unutar EU-a

U pregovorima premijer Sanader predbacuje Europskoj komisiji i zemljama članicama da su i oni odgovorni, a ne samo Hrvatska zašto u 2007. godini Hrvatska nije zatvorila niti jedno jedino poglavlje. Je li takva kritika opravdana, je li zaista samo Hrvatska odgovorna ili su za spore pregovore krivi i Komisija te pojedine članice?

Kallnbach: U pregovorima ne sudjelujem, pa ne raspolažem informacijama da bi mogla dati osobnu procjenu koju mogu potkrijepiti činjenicama. No mislim da je moguće da je razlog i samo stanje Europske unije. Možda postoji i djelomice interes da Hrvatska ne zatvori sva poglavlja prebrzo. Ali u to ne vjerujem toliko, jer na sastancima i u izjavama oko daljnjeg proširenja o kojem raspravljamo u odboru za vanjsku politiku u Europskom parlamentu, nije upitna budućnost zemalja jugoistočne Europe u Europskoj uniji. Stoga je i u našem interesu da što je prije moguće u Uniju primimo ne samo Hrvatsku već i cijelu regiju.

Kallenbach: Hrvatsku radije kao članicu danas nego sutra

Kada govorimo o datumima, Vaši liberalni kolege u Europskom parlamentu su apsolutno protiv određivanja datuma ulaska u Uniju. Gospodin Swoboda govori o 2009. godini kao godini završetka i 2011. godini kao godini ulaska Hrvatske u EU, međutim, izglede za ispunjenje tih datuma procjenjuje sa tek nekih 25 do 30 posto. Gospođa Pack smatra da je 2010. kao godina članstva Hrvatske u EU još uvijek moguća. Što kažu Zeleni, što kaže gospođa Kallenbach?

Kallenbach: Bit ću iskrena i kažem da bi Hrvatsku u Uniju primila radije danas nego sutra. Ali, primila sam na znanje da neće biti poklona, neće biti oprosta ili gledanja kroz prste kada je u pitanju ispunjavanje standarda. Oko tog pitanja postoji suglasnost među strankama u Europskom parlamentu i mislim da je to uredu. Prije svega imajući u vidu iskustva koja smo imali s najmađim članicama, dobro je ispuniti standarde. Smatram da će uvelike ovisiti o Hrvatskoj i ako će 2010. godina biti godina članstva, tim bolje. Ulazak Hrvatske ovisit će i o tome, hoćemo li prihvatiti Sporazum iz Lisabona do 1.1.2009. u svim zemljama članicama. Utoliko postoji i povezanost s unutarnjim stanjem u Europskoj uniji. Međutim, što je Hrvatska više u stanju kazati, pogledajte, ispregovarali smo sva poglavlja uspješno, tim manje je Europska unija u poziciji odbiti ili odugovlačiti s ulaskom Hrvatske u EU.