Kamo s nuklearnim otpadom u Njemačkoj?

Potraga za krajnjim odlagalištem nuklearnog otpada u Nemačkoj dobiva ovih dana novi zamah. Nakon što je donesena odluka o prestanku korištenja nuklearne energije, državni vrh i njemačke pokrajine užurbano raspravljaju o visikoradioaktivnom otpadu. Potraga za najsigurnijim krajnjim odlagalištem kreće iz početka. Do sada je u Njemačkoj ispitan samo nekadašnji rudnik soli u Gorlebenu i to prije 35 godina. Osim toga, iako je od samog početka deponiranja nuklearnog otpada na ovoj lokaciji bilo isključivo riječi o privremenom rješenju „dok se konačno rješenje ne pronađe“, trajno rješenje do danas nije pronađeno.

Gorleben – politička odluka

Društva za zaštitu okoliša, zatim političari iz stranke Zelenih i socijaldemokrati (SPD) već duže vrijeme zahtjevaju ispitivanje podobnosti i nekih drugih lokacija. Oni Gorleben drže neodgovarajućim mjestom, nimalo podobnim i sigurnim kao konačno, krajnje odlagalište, budući da je ipak riječ o porozivnom području nekadašnjeg rudnika soli. Naime, odvoz nuklearnog otpada upravo na ovo mjesto bila je prije svega, kako se sada čini i što mnogi potvđuju – politička odluka. 2009.godine je postalo jasno da je savezna vlada Helmuta Kohla u osamdesetim godinama vršila politički pritisak na stručnjake da Gorleben ocjene kao najbolje rešenje.

Pokrajine se protive

Pojedine pokrajine, prije svega Bavarska i Baden-Würtemberg do sada su odbijali mogućnost da se kod njih „vrši potraga“ za alternativnim odlagalištima nuklearnog otpada. Nakon smjene vlasti u Baden- Würtembergu, u svibnju 2011. godine, stvari su se promjenile. Premijer iz stranke Zelenih, Winfried Kretschmann nekoliko je puta pozivao da se širom zemlje sprovedu nova ispitivanja. On pritom nije isključio mogućnost i da krajnje odlagalište ovog otpada bude upravo u njegovoj pokrajini.

„Zakon o krajnjem odlagalištu nuklearnog otpada“

Do ljeta 2012. godine, radna grupa sačinjena od predstavnika državnog vrha i svih pokrajina trebala bi usvojiti Zakon o krajnjem odlagalištu nuklearnog otpada. To je također ideja premijera Baden- Würtemberga, Kretschmanna. Zakonom bi trebali biti utvrđeni sigurnosni kriteriji vezani za odlaganje otpada, kao i pitanje njegovog eventualnog premještanja.

Prioriteti i problemi

Otvorenih pitanja je još uvijek mnogo: dok se pojedini političari, poput Hansa-Heinricha Sandera (FDP), ministra za zaštitu okoliša pokrajine Donje Saske zalažu za to da pristup nuklearnom otpadu bude omogućen isto kao i njegovo eventualno premještanje, drugi, poput Jürgena Trittina iz stranke Zelenih, pristup nuklearnom otpadu ocjenjuju kao sigurnosni propust. Jedan od razloga zašto potraga za krajnjim odlagalištem toliko dugo traje, su veliki tehnički i znanstveni problemi. Potrebno je naime pronaći mjesto za skladištenje otpada koji će još milijunima godina biti visoko-radioaktivno. Uz to, i dalje se vode oštre političke rasprave o korištenju nuklearne energije, a primjetan je i sve veći broj prosvjeda.

Tako primjerice, prema najnovijim ispitivanjim organizacije za zaštitu okoliša Greenpeace,  čak 68 posto stanovnika Njemačke ovogodišnji, ponovni transport nuklearnog otpada u Gorleben drže neodgovornim.

Zahtjevi iz Bruxellessa

U međuvremenu, Savjet ministara Europske unije vrši sve veći pritisak na Njemačku i njezine susjede, da što prije riješe pitanje krajnjeg, konačnog odlaganja nuklearnog otpada. Savjet ministara EU-a, u srpnju 2011.godine je usvojio zakon, prema kojem su sve države Europske unije, koje trenutno koriste nuklearnu energiju, obvezne da do 2015. godine predstave planove za izgradnju krajnjih odlagališta nuklearnog otpada.

Autori: Rachel Gessat / Boris Rabrenović/ agencije / žt

Odg.ured: N. Kreizer