Kamo sa starom četkicom za zube?

U prosječnom njemačkom domaćinstvu obično se nalazi nekoliko kanta za otpad: žuta za plastiku, plava za papir, zelena za staklo, u sivu odlazi ostatak svakodnevnog smeća. To istodobno znači da bi Nijemci trebali točno znati koji otpad kamo odlazi. No, to često ipak nije tako. U bonskom poduzeću za odvoz otpada Remondis primijetili su da čak polovica otpada koji Nijemci bacaju u žute vreće ili kante, tamo zapravo uopće ne pripada. Jedan od takvih tipičnih predmeta koji greškom, odnosno, neznanjem završavaju ovdje su – četkice za zube.

Prema jednoj anketi Deutsche Wellea, većina stanovnika Njemačke je uvjerena kako se ove četkice, nakon određenog vremena korištenja, ne smije bacati u „obično“ sivo smeće već u žute vreće zajedno s drugim otpadom spremnim za recikliranje. No, upravo u tome je greška. Naime, početkom 90-tih godina prošlog stoljeća, kada je uveden ovaj sustav odvajanja otpada, njegov je cilj bio što više toga reciklirati – prije svega plastiku i metal. Stanovnici Njemačke su ove nove uredbe prihvatili, u nadi kako će time učiniti nešto za okoliš. „Iz tog vremena dolazi i uvjerenje kako u žute vreće pripada sve što sadrži plastiku ili druge umjetne materijale. No, to nije tako. Ovdje se smije bacati samo ambalaža od umjetnih materijala. Dakle, iako se četkica za zube sastoji od plastične drške i plastične glave, ona ipak nije „žuto smeće“, budući da se ovdje ne radi o ambalaži“, objašnjava Nicholas Müller iz Remondisa.

Veliki troškovi reciklaže

A kada otpad stigne do modernih strojeva u poduzeću Remondis, oni četkice za zube odmah odvajaju od ostalog budući da im ovdje nije mjesto. Müller naglašava kako je uklanjanje otpada koji je zabunom završio na ovom mjestu vrlo skupo. Ovakve „greške“ se naime moraju transportirati na mjesto gdje se nalazi otpad iz „sivih“ kanta, dakle, svega i svačega i jedini način uklanjanja ovog smeća je da ga se jednostavno spali. A spaljivanje jedne tone otpada stoji između 100 i 200 eura. Istodobno, plastični otpad poduzeće Remondis može ponovno prodati i to po dobroj cijeni.

Ono što je u Njemačkoj još uvijek problematično je da se prema još uvijek važećem zakonu sve što se ne može reciklirati ili ponovno upotrijebiti – smije spaliti. Spaljivanje je dakle još uvijek legalno. I ne samo to. Prema istom zakonu, svega 36 posto plastičnih ambalaže se mora reciklirati. Ostatak se smije spaliti. Iako su stručnjaci već često tražili poboljšanje u ovom zakonu, do sada se nije promijenilo ništa. A poduzeća za odvoz i recikliranje otpada do sada nisu dobila dodatnu motivaciju da povećavaju kvotu recikliranog smeća.

Novi zakon 2015. godine

„Tehnički gledano, već sada zapravo bi bilo moguće reciklirati i četkice za zube. Novim uređajima, strojevima za sortiranje otpada bi u svakom slučaju bilo moguće povećati postotak otpada koji se može reciklirati. No, ovi strojevi su skupi, oni stoje mnogo novca, osoblja, struje i tako dalje“, kaže Arnd Urban, gospodarski stručnjak sa Sveučilišta u Kasselu.

Ekonomska prednost ovih novih strojeva bi doduše bila relativno niska, no ekološki gledano, njihovo korištenje bi se itekako isplatilo. Novi zakon koji je u planu 2015. godine će ovu situaciju ionako promijeniti. A tada će se najvjerojatnije i četkice za zube smjeti bacati u žute vreće ili kante, spremne za recikliranje.