Kancelar ujedinjenja s mrljama u biografiji

Cijela generacija Nijemaca odrasla je ne poznajući drugog kancelara osim njega. Koliko je tijekom svojih 16 godina vladavine bio vrlo prezentan političar, toliko je i njegova slika brzo izblijedila nakon što se povukao iz politike. U jednoj anketi agencije Forsa s kraja 2013. godine, Helmut Kohl se sa 17 posto glasova našao tek na četvrtom mjestu popisa najvažnijih kancelara u povijesti Njemačke.

Pri tome je na toj dužnosti bio duže od svih ostalih i to u doba kada se mijenjala slika cijelog svijeta. Zato ne čudi da je Bill Clinton 2011. Godine, kada je držao govor prilikom dodjele nagrade "Henry Kissinger" za transatlantsko djelovanje, Kohla nazvao "najvažnijim njemačkim državnikom nakon II. svjetskog rata".

Mladi i energični političar

Kada je Kohl 1964. izabran u predsjedništvo stranke CDU imao je 34 godine i već pola svog života člansku iskaznicu te stranke. Već na drugoj sjednici predsjedništva ovaj mladi i energični političar je uputio kritiku starijoj gospodi oko sebe, uključujući i tadašnjeg neprikosnovenog stranačkog vođu Konrada Adenauera: "Nakon što već pola godine nismo odradili naše obveze predviđene statutom, vrijeme je da konačno zasučemo rukave."

Bez obzira što je bio pun energije i želje za političkim usponom, Kohlu je ipak bilo potrebno još punih pet godina da u saveznoj pokrajini Rheinland-Pfalz preuzme mjesto premijera od ostarjelog stranačkog kolege Petera Altmeiera. Na saveznoj razini Kohl je 1973. preuzeo ulogu stranačkog predsjednika od samo šest godina starijeg Rainera Barzela. Barzel je također bio političar sa sjajnom karijerom, ali se nikada nije oporavio od poraza nakon što je 1972. u parlamentu propao njegov pokušaj rušenja kancelara Willyja Brandta.

Genijalni igrač u vrhu vlasti

Kohl je bio vođa oporbe tijekom 70-tih godina prošlog stoljeća, koje su bile teške za demokršćane. Nakon bezuspješne kandidature za kancelara 1976. (izgubio je protiv Helmuta Schmidta), 1980. kandidaturu prepušta internom suparniku, bavarskom demokršćaninu iz stranke CSU Franzu Josephu Straußu. Na taj način je htio osigurati jedinstvo kluba zastupnika tih dviju demokršćanskih stranaka u parlamentu (CDU i CSU).

Od tog kompromisa profitirao je na glasanju o povjerenju kancelaru Helmutu Schmidtu. 1982. iza sebe je okupio dovoljno zastupnika iz demokršćanskih stranaka i iz FDP-a koji su glasali protiv tadašnjeg socijaldemokratskog kancelara. Schmidt je morao podnijeti ostavku, a Helmuta Kohla je Bundestag proglasio novim kancelarom.

Kada je 16 godina kasnije Kohl izgubio izbore protiv socijaldemokrata Gerharda Schrödera, Hladni rat je bio okončan, Njemačka ujedinjena, osnovana je Europska unija i potpisani su ugovori o uvođenju eura.

Iako je Kohlu tijek povijesti išao na ruku, bez njegove političke vještine i velike želje za vlašću bi se "vremenski prozor" za ujedinjenje Njemačke zatvorio, a da taj posao ne bi bio priveden kraju.

Odlazak sa scene s puno gorčine

Kojim se sve sredstvima služio Kohl kako bi se održao na vlasti, postalo je poznato tek nakon što je otišao s dužnosti kancelara. Između 1993. i 1998. godine on je prikupio najmanje 2,1 milijuna eura za svoju stranku. Donatori su i danas nepoznati. Jesu li tim tajnim prilozima za stranku kupovane i odluke vlade? To se ne može dokazati, a sam Kohl to odlučno odbacuje kao insinuaciju. To što ni danas nije odao imena donatora objašnjava time "da je dao časnu riječ da to neće učiniti".

Afera s tajnim prilozima za stranku zapečatila je i njegovu političku karijeru. Ipak, nisu samo tajni stranački računi bili ti koji su narušili njegov ugled. Veliki i neprevladani sporovi s dugogodišnjim bliskim suradnicima poput Wolfganga Schäublea i Heinera Geißlera, te neumjesne izjave o bivšim koalicijskim partnerima, pa čak i o njegovoj nasljednici Angeli Merkel, oslikavaju njegov karakter, odnosno veliku taštinu.

Bez humora, tašt, nezahvalan...

To je i ranije izlazilo na površinu. Na primjer kada je 1991. krenuo u fizički obračun s jednim demonstrantom koji ga je gađao jajima. Ova akcija je bila više zamišljena kao šala nego kao "atentat", govorio je poslije ovaj prosvjednik. Ali s Kohlom tako nešto nije moguće, govorio je poslije i austrijski arhitekt i karikaturist Gustav Peichl: "Helmut Kohl ima sve, osim smisla za humor."

Peichl je kancelara poznavao i osobno, s godišnjih odmora koje su provodili na Wolfgangskom jezeru. Odmora koji to i nisu bili i koje je Kohlova supruga Hannelore mrzila, kako je poslije rekla piscu kancelarove biografije Heribertu Schwanu. Samoubojstvo Hannelore Kohl, koje je počinila 2001. godine, za mnoge je bio dokaz koliko je Kohl nezahvalan prema ljudima oko sebe. Iako je Hannelore godinama stajala iza svog muža i podržavala ga, on ju je ostavio da se sama bori protiv njene teške bolesti. Tako barem glase prebacivanja njegovih kritičara. Dokaz za takve tvrdnje oni vide i u činjenici da Kohl nema baš najbolje odnose sa svojom dvojicom sinova i to što je 2008. oženio 34 godine mlađu Maike Kohl-Richter, koju je poznavao još u doba kada je bio kancelar.

Ušao u povijest još za života

Posljednjih godina se ne čuje mnogo o tome što se zbiva oko bivšeg kancelara. Pažnju javnog mnijenja privukao je samo kada se radi o objavljivanju privatnih stvari. Trenutno vodi sudski spor s Heribertom Schwanom koji je napisao njegovu biografiju.

Kohl se vrlo rijetko javlja za riječ o bilo kakvoj političkoj temi. Možda je to zbog lošeg zdravlja, a možda zato što se plaši da bi njegove riječi danas ostale bez učinka. Za ono što je učinio dok je pokretao "kotač povijesti" dobio je još 2012. poštansku marku sa svojim likom. To je počast koja se u Njemačkoj rijetko kada ukazuje osobama koje su još žive. Ipak, tako je nehotice poslana i još jedna poruka: Kohl se još za života preselio u povijest.