Kaotična razvojna politika Europske unije

Ako želimo shvatiti kako funkcionira europska razvojna politika, tada za primjer možemo uzeti Malavi, malu zemlju na jugoistoku Afrike: 12 milijuna stanovnika, stopa oboljelih od Aidsa daleko iznad 30 posto, prosječan životni vijek - 39 godina. Zemlja kojoj je hitno potrebna pomoć, a pomoć i dobiva. I to od 14 europskih zemalja i od Europske komisije. Svatko od njih provodi svoj vlastiti program. To ne znači samo da Europska unija izdaje dvostruko, trostruko ili u ovom slučaju 14 puta veći novac koji se može smislenije iskoristiti, već to i Malaviju donosi velike birokratske komplikacije zbog koordinacije svih 14 europskih programa za aids. To bi Europa zaista mogla bolje učiniti, smatra glasnogovornik za razvojnu politiku FDP-ovog kluba zastupnika u Bundestagu, Helmut Königshaus: "Primjerice Malavi: tamo bi to trebali raditi Belgijanci, ili netko drugi, što se mene tiče i Nijemci, svejedno je. Ali mora biti jasno tko to radi i zašto i prema kojem strategijskom konceptu."
A tko je onaj koji ostaje, u većini slučajeva nije teško odlučiti, kaže Sabine Weyand, šefica Ureda europskog povjerenika za razvoj, Louisa Michela: "Ako se pogleda kako to funkcionira na licu mjesta, tada se vidi da su za 90 posto financijske pomoći nadležne dvije ili tri države članice ili Europska komisija. Ostalih 10 ili 15 članica koje pomažu na licu mjesta mjerodavne su za samo 5 posto sredstava. Mislim da je relativno jasno da tamo trebaju ostati upravo te dvije, tri zemlje koje su najjače angažirane i imaju najviše iskustva.“

Nijemci bi mogli uvesti reda

Ostale bi zemlje tada imale izbor: ili će se povući iz Malavija i dalje pružati podršku misiji, ili će ostati tamo i angažirati se na nekom drugom polju, npr. za pitke vode i bolnice. Sabine Weyand pojašnjava: "To znači, Komisija i zemlje članice moraju se dogovoriti oko toga tko se brine za što i s kime, a ja se nadam da ćemo u tome za vrijeme njemačkog predsjedanja postići jasan napredak."
Iduće godine Njemačka preuzima predsjedanje Europskim vijećem i razvojnu je politiku postavila kao jedan od prioriteta u svom radu. U načelu se države slažu u tome tko bi trebao ostati u zemljama u razvoju. No, što ako situacija nije tako jasna i npr. pet država inzistira na tome da ostanu u Malaviju? "Države članice moraju izabrati koordinatora, a on bi mogao i trebao biti na europskoj razini," - kaže Helmut Königshaus, a time se dotaknuo i sporne točke, što pojašnjava Jean Michel Debrat, zamjenik šefa ADF-a, francuske agencije za razvoj: "Komisija to ne smije raditi. Komisija mora definirati europsku politiku za suzbijanje Aidsa. Tada se 14 zemalja mora dogovoriti tko će preuzeti vodstvo. To bi recimo u Malaviju mogli biti Nizozemci, a negdje drugdje - netko drugi. Ali za organizaciju ne trebamo Bruxelles."
Nijemci i Francuzi, recimo, već surađuju u 36 projekata, kaže Debrat. Znači li to: Europska politika bez Bruxellesa? "Ne", odgovara Sabine Weyand: "Postoje naravno područja gdje europsku pomoć u razvoju podržava europska Agenda npr. na polju trgovinske politike."

Tko ima ovlasti

To vrijedi npr. za takozvane AKP države - države Afrike, Karibika i Pacifika. Riječ je o 77 država koje su nekad bile europske kolonije, među njima i Malavi. Tim državama Europska unija daje poseban status. Sabine Weyand: "Pregovaramo oko sporazuma o gospodarskom partnerstvu. Naš je zadatak da taj proces, koji zahtijeva znatnu rekonstrukciju u AKP državama i financijski podržimo i tamo razvijemo kapacitete. Mislim da je to europska zadaća, koju moramo unaprijeđivati zajednički, pregovorima."
A to bi opet značilo još više zadataka za Europsku komisiju. A prije nego što se može odlučiti tko će ubuduće pružati podršku Malaviju za suzbijanje side, najprije se mora odlučiti tko je taj tko o tome smije odlučiti.