Karadžić se neće pokajati

"Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak. Jer muslimanski narod se ne može obraniti ako bude rat ovdje." Kada se Radovan Karadžić početkom devedesetih ovim riječima obratio parlamentu BiH, Jugoslavija je već bila podijeljena, a u Hrvatskoj su se vodile borbe. Njegova prijetnja se, prije svih, odnosila na Bošnjake i bosansko –hercegovačke Hrvate.

"Ne zamjeram mladim momcima, jer su manipulirani"

Kratko nakon toga je izbio najkrvaviji sukob u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Više od 110.000 ljudi je poginulo, a više od milijun protjerano. Sarajevo je tri i pol godine bilo pod opsadom. U Srebrenici je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka. U nekoliko koncentracionih logora žene su silovane, a muškarci zlostavljani. Jedan od njih je Murat Tahirović. "Ja sam, recimo, bio teško ranjen u grudni koš i želudac. Taj predio želuca mi je bio otvoren zbog velikog gnoja koji je izlazio. U tu ranu su mi gurali policijsku palicu," priča ovaj bivši logoraš i nastavlja: "Bilo je udaraca, nekoliko zuba mi je izbijeno u tom razdoblju, zatim provokacije, psihičko maltretiranje, nedozvoljavanje obavljanja nužde. Kupanja, higijene naravno nije bilo, ..."

Tahirović je bio u logoru u blizini granice sa Hrvatskom. Nakon dva mjeseca je pušten na slobodu, ali i danas pati od bolova. Pred očima su mu i slike zlostavljanja. Tahirović je danas predsjednik Saveza logoraša BiH. "Ne mogu zamjeriti momcima od 18, 19 i 20 godina. Oni su tada bili premladi. Izmanipulirani su raznim medijskim nastupima, pritiscima. Možda nisam ja taj koji to trebao reći, ali ja im na neki način i opraštam sve ono što su radili. Ali onima koji su bili duboko svjesni, koji su bili visokoobrazovani, koji su, poput Karadžića, bili psihijatri, takvim ljudima se ne može oprostiti. Znači, potpuno svjesno je Karadžić ulazio u nešto što je dovodilo do stradanja naroda na prostorima Bosne i Hercegovine," zaključuje Tahirović.

Tokača: „Imam dokaze da je kriv!“

Radovan Karadžić je, pored ostalog optužen za genocid i zločin protiv čovječnosti. Mirsad Tokača, predsjednik istraživačko-dokumentacijskog centra u Sarajevu, kaže da ima dovoljno dokaza, tako da nema sumnje u Karadžićevu krivicu.

"Uzroci rata su u njegovom ponašanju. Karadžić je iza sebe imao Beograd, Srbiju, Miloševićev režim i Jugoslavensku narodnu armiju (JNA). Ključi zločini su se dogodili upravo u razdoblju travanj – svibanj 1992. godine, a dijelom i u lipnju i srpnju, kad je JNA tu bila, kad je njena moć, njena sila, njeno oružje radilo za tu ideju. Ja sam sudovima dostavio neke dokumente, koji upravo to potvrđuju. Npr. audiozapis jednog izlaganja koje je Karadžić imao u Holiday Innu u Sarajevu, u kojem on točno govori o tome tko je s njim i tko ga podržava," navodi Tokača.

Ljubović: „Žalosno što srpski narod veliča Karadžića“

Psihijatar Senadin Ljubović, koji terapira žrtve rata, smatra da će Karadžić, kao i Milošević, sudnicu u Hagu koristiti kao političku pozornicu: "On je bio uvjeren da je to što radi u redu. Čak će reći: 'Meni je žao što sam morao pobiti tolike ljude ali morao sam.“

"Prema tome", nastavlja Ljubović, "ja ne vidim da će Karadžić ikada pokazati bilo kakvo kajanje. Tragedija je da je srpski narod, koji je toliko propatio kroz povijest, koji je toliko imao žrtava, toliko velikih ljudi u svim oblastima, nađe veličinu u Radovanu Karadžiću."

Ljubović je bio Karadžićev mentor. Upravo on je, tada mladog studenta Radovana Karadžića, i doveo u psihijatrijsku kliniku u Sarajevu na rad.

Autori: Filip Slavković / Mehmed Smajić

Odg. urednica: Željka Telišman