Kardinal Puljić: "Otvorimo srca"

Deutsche Welle: Evo i ova godina se bliži kraju. Čini se da je bila nešto napetija od prethodnih. Hrvatima/katolicima u BiH, ali ni drugim narodima, nije donijela boljitke. Donijela je nova politička previranja, presude i podjele. Kako Vi to komentirate?

Nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić: Godina donosi ono što ljudi urade ili ne urade. Sva ta napeta stanja su donijela ljudska prepucavanja - čija će biti jača nad drugima. Nikome ne odgovara ovakva klima neuvažavanja jedni drugih i preglasavanja brojnih nad manje brojnijima. Ljudski sudovi moraju postojati, ali treba otvoreno reći da je sve ljudsko relativno. Mnogo je tu politike bilo, a ne traženja pravde i istine. Čim nema istine i pravde, onda se rađa nepovjerenje i gore.

Nedavno su izrečene posljednje presude pred Haškim sudom. Tijekom izricanja presude dogodilo se i samoubojstvo generala Praljka, dovoljno da se podignu nacionalne i političke tenzije u regiji, ali i izazovu brojne kontroverze. U BiH i Hrvatskoj organizirani su molitveni skupovi prije same presude, a potom i mise zadušnice za generala Praljka, što je izazvalo brojna negodovanja. Koji bi bio stav Crkve u vezi s navedenim događajima?

Ovdje se u medijima isprepliću principi - politički i vjerski. Gledano vjerski, mi smo dužni moliti za sve pokojne i za sve uznike jer je to djelo milosrđa. Molitva ne sprječava da sud radi svoj posao. Kako je kod nas sve ispolitizirano, tako se svaki čin gleda kroz to. Samoubojstvo Crkva nikada ne odobrava, jer život je dar Božji i Bog jedini ima pravo na naš život. O odgovornosti onoga koji to čini ne možemo prosuđivati, jer Bog jedini zna stanje duše i savjesti. Drugo je što se sve izdigne u politiku da se stvaraju tenzije. Žao mi je da je Haški sud pristran i više je politički nego za dodjelu pravde. On nije uspio kroz svoje suđenje vratiti povjerenje, nego je izazvao još gore napetosti i nepovjerenje.

Kako biste ocijenili trenutačni položaj Hrvata/katolika u BiH?

Nije to pitanje trenutačnog, nego je to proces koji traje od Daytona koji je prema Hrvatima bio nepravedan, pogotovo kod tobože provođenja mirovnog sporazuma. Hipokrizija je da se jednima dijeli i daje pola BiH i tako ozakonjuje etničko čišćenje, a drugima se nabija kompleks krivnje cijelom narodu. Treba poći od samog zaustavljanja rata pa vidjeti kako su sredstva ulagana za povratak Hrvata, a kako su se slijegala za druga dva naroda. Treba vidjeti kod uključenosti u administraciju, ako smo jednakopravni, onda bi bila normalna zastupljenost na svim razinama u oba entiteta. Pred tom stvarnošću međunarodna zajednica “žmiri”… Ne bih nabrajao sve probleme samo ću donijeti nekoliko crtica: U Sarajevu sam 12 godina tražio dozvolu za jednu crkvu i nisam ju mogao dobiti. Kada sam dobio, morao sam kupiti lokaciju dok drugi to nisu morali? Sada u Goraždu tražim da napravim crkvu gdje je bila prije Drugog svjetskog rata. Na toj su lokaciji napravili kantonalnu zgradu. Sada nakon četiri godine nemam nikakvih signala pozitivnog rješenja, iako smo dažbine uredno platili. Tako isto i u Zvorniku, na mjestu gdje je bila crkva napravljena je pošta. Sada tražimo lokaciju i... bila bi cijela lista te diskriminacije.

S jedne strane Vas optužuju da nedovoljno utječete na određene političke odluke koje se tiču hrvatskoga naroda, s druge strane Vam poručuju da se "manete politike". Kako se nosite s takvom situacijom?

Ne mogu ja djelovati kako bi htjeli pojedini mediji, politički opredijeljeni. Moram djelovati po svojoj savjesti na načelima vjere i morala. Političari moraju nositi svoju odgovornost, a s moje strane neće izostati potpora za opće dobro, a ne za neke političke, stranačke ideje.

Postoje li nesuglasice unutar Crkve ili je Crkva općenito jedinstvena u stavovima, primjerice o položaju zajednice, mogućim rješenjima za boljitak i slično?

Crkva je Božansko djelo u kojem ljudi djeluju. Ono što je ljudsko itekako je podložno krhkosti i neslozi. Ne možemo govoriti o jednoumlju u Crkvi. Itekako postoje “slobodni strijelci”, kojima znaju manipulirati mediji. U toj stvari je puno veća demokratičnost nego u strankama.

Kakav je odnos Katoličke crkve sa drugim vjerskim zajednicama u BiH?

Katolička crkva, predvođena nama biskupima, je zauzela stav da dijalog nema alternative. Za dijalog su potrebne barem dvije strane. Gdje god imamo sugovornika, mi smo otvoreni. To ne znači da odmah moramo isto misliti, ali moramo tražiti put zajedničkog nastojanja oko općeg dobra. Često puta su naši odnosi uvjetovani političkom klimom.

Što očekivati od godine pred nama?

Mi vjernici ulazimo u novo vrijeme s pouzdanjem u Boga. Molimo za potrebno svjetlo i snagu da se nosimo s izazovima. Naše je naviještati i svjedočiti evanđelje. Što će Bog dati, neka bude u njegovim rukama. Molimo i za ljude koji nam kroje ovakvo stanje, da im Bog dadne svjetla i mudrosti da ne idu samo za svojim interesom, nego za dobro čovjeka.

Kako bi glasila Vaša poruka za nastupajuće blagdane, Božić i Novu godinu?

Draga braćo i sestre u Isusu Kristu, upućujući vam ove riječi Evanđelja - želim da vas božićna radost zahvati, ispuni vam srce i oplemeni dušu kako bi naši međusobni odnosi zračili Isusovim prisutnošću. Zauzmite svoje mjesto uz božićne jaslice i neka vam Božić izliječi sve rane i na duši i na tijelu, te božićno svjetlo obasja sve vaše staze da hrabro s nadom kročite kroz život. Ne dajte se zavesti mračnim glasinama koje kradu nadu. Sačuvajte božićno svjetlo i u srcu, i u obitelji i u međuljudskim odnosima. Otvorimo svoje srce prema našim susjedima i komšijama koji drugačije vjeruju, jer nas veže ista Božja ljubav i jer nas je Bog pozvao na zajednički suživot u ovoj našoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini. Molimo za sve kojima je povjerena vlast u ovoj zemlji da rade i surađuju na dobro svih ljudi. Molimo novorođenog Isusa za tolike koji trpe siromaštvo, za one koji su prognani, bolesni, zaboravljeni i ostavljeni; molimo i za one koji brinu za bolesnike i nemoćnike, uključimo u molitvu sve utamničene i one koji služe društvu kao djelatnici u zatvorima; molimo za teške grešnike da se pokaju za svoje grijehe i obrate se te drugima čine dobro; molimo i za medijske djelatnike da budu što više u službi radosne vijesti; za sve sadašnje i buduće majke da budu otvorene novom životu; za sve koji su se odazvali Božjem pozivu da Gospodina životom veličaju i slave te nesebično služe ljudima; za prosvjetne djelatnike da djecu i mlade uče dobru; za vojnike i policajce da budu u službi slabih; za sve ljude da budu nositelji i graditelji mira. U tom duhu neka vam je čestit Božić, neka vas ispuni radošću i nadom kako bi hrabrom vjerom i ispunjeni Božjim blagoslovom zakoračili u Novo ljeto 2018.

Papa Ivan Pavao II. imenovao je Vinka Puljića vrhbosanskim nadbiskupom i metropolitom 7. prosinca 1990. godine, manje od dvije godine uoči krvavog rata u BiH. Tijekom rata nadbiskup Puljić ne napušta svoje sjedište u opkoljenom Sarajevu. Na čast prvog kardinala u BiH uzdiže ga ponovo Papa Ivan Pavao II. 30. listopada 1994. godine. Vinko kardinal Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski, priznat je i cijenjen kao borac za svoje vjernike, ali i za suživot i suradnju među narodima i vjerskim zajednicama u BiH.