1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Katar: 15 četvornih metara za osam radnika

Florian Bauer/Marina Martinović8. lipnja 2014

Već mjesecima se raspravlja o skandaloznim životnim uvjetima gastarbajtera u Kataru. Dovodi se u pitanje i održavanje svjetskog nogometnog prvenstva 2022. Reporter DW-a Florian Bauer o tome se informirao na licu mjesta.

https://p.dw.com/p/1CDtj
Uvjeti nedostojni čovjeka
Foto: Amnesty International/picture-alliance/dpa

Al Vakrah, 20 kilometara južno od katarskoga glavnoga grada Dohe. To je prvo gradilište na kojemu se gradi za svjetsko nogometno prvenstvo 2022. Planirano je da stadion u Al Vakrahu bude gotov 2018. i da nudi mjesta za 40.000 navijača. Nakon SP-a 2022. Katar namjerava polovicu tih mjesta prebaciti u zemlje u razvoju. Katar je na sve mislio prilikom prijave za FIFA-ino svjetsko prvenstvo u nogometu 2022. Samo ne na brojne negativne vijesti: moguće podmićivanje na natječaju za održavanje SP-a, mrtve na gradilištima u Kataru ili na loše radne i životne uvjete za tamošnje gastarbajtere.

Za razliku od mnogih gradilišta u Dohi, na kojima se ne gradi za SP, u Al Vakrahu još nitko nije poginuo. Međutim, to gradilište je otvoreno tek nekoliko mjeseci. S izgradnjom stadiona se još nije pravo ni počelo, kaže šef gradilišta David Carson Kerr. "Tek smo iskopali temelje", kaže on.

Veliko gradilište u Kataru
Veliko gradilište u KataruFoto: picture-alliance/Andreas Gebert

20 kilometara sjeverno, u Dohi, je vidljivo kako se jedna zemlja nanovo gradi. Do SP-a 2022. Katar, najbogatija zemlja na svijetu, želi uložiti i do 200 milijardi dolara - u ceste, hotele, čitav jedan novi sustav javnog prijevoza. Svugdje u Dohi se gradi, niču novi neboderi, nastaje čak jedno novo gradsko središte. A sve to je moguće uz pomoć gastarbajtera. Katar ima oko dva milijuna stanovnika i jedan i pol milijun gastarbajtera. Oni dolaze iz Nepala, s Filipina, iz Indije ili Afrike. Organizacije za ljudska prava se žale da su ti gastarbajteri često loše ili nisu uopće plaćeni, i to pri bijednim životnim uvjetima.

Odlučno se zahtijevaju reforme

Andreas Bleicher tu zemlju i nogomet poznaje kao svoj džep. Godinama je živio u Kataru i savjetovao organizatore SP-a. "Ti ljudi su uvidjeli da se određene stvari moraju poboljšati", kaže Bleicher. "To je naravno jedna vrlo mlada zemlja. Promjene su u biti započele tek prije 20 godina i od tada se nevjerojatno puno toga dogodilo. Ali još uvijek ima izazova, koji se sada kroz SP u nogometu jasnije ističu i promjene se sve odlučnije zahtijevaju." A čini se da je to i potrebno. Jer tek rijetki znaju kako doista žive radnici daleko od gradilišta u središtu grada.

Gastarbajterski smještaj u Kataru
Gastarbajterski smještaj u KataruFoto: Amnesty International/picture-alliance/dpa

Potrebno je samo jednog poslijepodneva pratiti radničke autobuse, kojih je na stotine. Ti autobusi radnike odvoze u njihove smještaje, bolje rečeno kampove. Na rubu grada u Dohi se nalaze tisuće više ili manje oronulih kuća. Čuvara, začudo, nema u svakoj kući. Kad uđete u jednu takvu, bez nadzora, pružaju se užasavajuće slike: u kuhinji svugdje plijesan i prljavština. Nekoliko radnika upravo spremaju večeru. Potječu iz Nepala i Bangladeša. Jedna jedina kuhinja za 42 čovjeka u njihovom kampu, pričaju i dodaju da nastoje držati čistim ono što je moguće očistiti.

Ne smiju napustiti zemlju bez odobrenja poslodavca

Pokazuju nam svoje sobe. Osam osoba živi u prostoriji od 15 četvornih metara. I to dvije godine bez godišnjeg odmora i daleko od svoga doma. Krevet je ujedno ormar, kauč, ostava - život. Jedan nepalski radnik kaže da je to "grozno, ali u Nepalu nema posla. Kako da inače prehranim svoju obitelj?" Rade po dvanaest sati dnevno - uobičajeno u Kataru. Usto dolaze još tri sata provedenih dnevno u autobusu, i to za jedva 150 eura mjesečno. Pritom prosječna plaća u Kataru iznosi oko 8.000 dolara. A napustiti zemlju smiju uglavnom samo ako njihov poslodavac to odobri.

Nazad u svijetu blještavila bogatog Katara - u središtu Dohe s njezinom u noći šareno svijetlećom gradskom panoramom. U jednom uredu, oblijepljenom luksuznim tapetama, sjedi Najeeb Al Nauimi. On je poznat u Kataru, bio je ministar pravosuđa, kao odvjetnik kasnije zastupao Sadama Huseina, a trenutačno zastupa jednog katarskog pjesnika. Čak i on osuđuje nepravilnosti u njegovoj zemlji i kaže: "Potrebne su nam reforme. Radnici ovdje se trebaju zaštititi, a ne iskorištavati. A trebaju i moći napustiti zemlju, kad god to žele."

Radnik na gradilištu
Na gradilištu se radi i po 12 sati dnevnoFoto: picture alliance/augenklick

Prije nekoliko tjedana je katarska vlada najavila da će reformirati radno pravo. Kad će se to dogoditi, ostaje nejasno. Na upit DW-a za intervju, ministarstvo rada nije reagiralo. Znači, i dalje će se diskutirati. O Kataru, o radnim uvjetima i Svjetskom prvenstvu u nogometu 2022.