Kilzie: Njemačka privreda treba ruski plin

„Tokom moje karijere, odnosi Rusije i Europske unije nikada nisu bili gori nego danas", kaže na početku razgovora za DW ruski preduzetnik Fares Nikadovič Kilzie koji već desetljećima posreduje između njemačkih kompanija i ruskog energetskog sektora.

„Ali moram dodati da te loše odnose uglavnom osjećamo u Bruxellesu, a i u Berlinu. Rusija i Njemačka i dalje imaju vrlo konstruktivan dijalog", kaže ovaj osnivač Creon Grupe, nezavisne asocijacije koja se fokusira na petrokemijsku industriju u Rusiji i regiji.

Plin je i dalje neophodan

Dio te rasprave se preslikava na Sjeverni tok 2, drugi plinovod koji bi trebao direktno povezati Rusiju i Njemačku, a koji je najoštrije osporavan iz Sjedinjenih Država, ali i iz Poljske te baltičkih i drugih zemalja EU. Kako je ranije pisao DW, protivljenje Washingtona ovom plinovodu ide paralelno s pokušajima SAD da se etabliraju kao velika izvoznica ukapljenog plina u Europu.

Ovog tjedna je američki potpredsjednik Mike Pence ponovio da je pogrešno to što Njemačka povećava zavisnost od ruskih energenata. „Ne možemo osigurati obranu Zapada kada naši saveznici postaju zavisni od Rusije", rekao je on vrlo direktno. Novi plinovod će, dodao je Pence, učiniti Njemačku „doslovno zarobljenikom Rusije".

Fares Kilzie pak kaže da je „projekat vrlo važan za kemijsku industriju u Njemačkoj. Dijelovi te industrije već napuštaju zemlju jer tamo povremeno nema dovoljno resursa za industriju. Kako biste stvorili nove proizvode i radna mjesta, trebaju vam ogromne količine plina po sigurnoj i stabilnoj cijeni – i to vam treba odmah, a ne za pet ili deset godina."

Tu mogućnost nudi Rusija, dodaje Kilzie, i to već od sljedeće godine kada bi mogao Sjeverni tok 2 mogao ući u pogom. On će, kao i prvi Sjeverni tok, imati godišnji kapacitet od 55 milijardi kubičnih metara plina. Prema procjenama Europske komisije će potražnja EU za plinom u narednih pet godina ostati stabilna na 480 milijardi kubičnih metara godišnje, a potom će početi padati zbog sve većeg korištenja obnovljivih izvora energije.

„Imati ćemo mnogo više električnih automobila u budućnosti, više vjetroparkova i postrojenja za solarnu energiju. Ali sada je njemački problem s energentima to što niti vjetar niti solarna energija ne mogu zamijeniti ugljikovodik kako bi se primjerice proizveo etilen", kaže Kilzie u intervjuu za DW. „Nekoliko milijuna radnih mjesta je pogođeno, direktno ili indirektno, jer govorimo o kemikalijama za građevinarstvo, za proizvodnju boja, kemikalije za automobilsku industriju i tako dalje."

Gdje Gazprom griješi?

Kilzie spada u ljude koji dobro poznaju potrebe njemačke petrokemijske industrije. On je od početka devedesetih savjetovao kompanije poput Bayera kako da osiguraju snabdjevanje iz Rusije. Od 2001. u Rusiji vodi svoju konsultantsku kuću Creon.

Što se tiče ruske strane u poslu sa Njemačkom, Kilzie kaže da spada u poznate kritičare Gazproma koji se sasvim koncentrirao na to da upravlja plinovodima. „Mnogi vide Gazprom kao svetu kravu u Rusiji, jer generira veliki dio prihoda u zemlji, pa izgleda kao da je nedodirljiv", kaže on. „Mi smo u ruskim medijima uvijek govorili da je Gazprom neefikasan, da ne koristi najnoviju tehnologiju i da vrlo sporo prelazi na posao prerade plina."

„Moje osobno mišljenje je da su napravili pogrešnu odluku kada su pokušali uvjeriti ruskog predsednika da će čitava priča s plinom iz uljanih škriljaca u SAD uskoro biti gotova – neće. Naprotiv, to mijenja priču na geopolitičkom nivou. U drugom kvartalu ove godine očekujemo ujednačenost cijene klasičnog plina iz plinovoda i tečnog plina – a to je vrlo dobro za tržište", zaključuje Kilzie.