Kineske ambicije na svjetskoj pozornici

Kineskom predsjedniku Xiju Jinpingu ne nedostaje samopouzdanja. On je predložio da se odnos velikih sila postavi na novu osnovu koja bi imala oznaku G2 – s vodećom ulogom SAD-a i Kine u svijetu. Xi je formulirao „kineski san" koji se nadovezuje na slavnu prošlost te zemlje i koji bi trebao izvesti Kinu na vodeće mjesto u poretku država.

Zato kineski predsjednik od 2016. sve češće govori o „kineskom rješenju". Time misli da kineski model – autoritarna vladavina jedne stranke povezana s ekonomskim slobodama – nudi bolja rješenja za regionalne i globalne probleme od liberalne demokracije povezane sa slobodnim tržišnim gospodarstvom koje favorizira Zapad.

Kineska vanjska politika mijenja boje

Kinesko samopouzdanje se posljednjih desetljeća jako promijenilo. Narodna Republika Kina je 1972., usred Kulturne revolucije, dobila stalno mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a, ali se ta zemlja zbog unutarnjopolitičkih i ekonomskih izazova stalno bavila sobom.

Poslije masakra na Trgu nebeskog mira (Tjananmenu), kada je život izgubilo više od 3.000 studenata i aktivista, to se promijenilo. Kina je upala u svoju prvu veliku vanjskopolitičku krizu. SAD i EU su osudili gušenje demokratskog pokreta i uveli Kini embargo na oružje – koji je i danas na snazi.

Kina je poslije toga uvela novi vanjskopolitički angažman koji se ticao prije svega neposrednih susjeda. Novi sigurnosni koncept je imao za cilj da se nadvlada razmišljanje u kategorijama Hladnog rata i da se SAD potisne iz Azije – kako to piše Chu Shulong, direktor instituta za međunarodnu strategiju i razvoj na Sveučilištu Tsinghua. To je, kako on prenosi, jedna od najvažnijih odluka Kine na vanjskopolitičkom planu.

Etablirana pravila i financijska kriza

Početkom novog milenija tadašnji predsjednik Kine Jiang Zemin govorio je o „miroljubivom usponu Kine" – cilj je bila integracija u svjetsko gospodarstvo, bez izazivanja srdžbe SAD-a ili kineskih susjeda. Kina je u toj fazi igrala po globalno etabliranim pravilima, i to uspješno. 2001. godine je postala članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

Međunarodna financijska kriza je 2007./08. teško pogodila Zapad i dovela u pitanje ukupan „zapadni način života". Kina nije bila pogođena tom krizom. Tadašnji predsjednik Hu Jintao je 2009. formulirao glavne interese Kine, koje sinologinja Angela Stanzel u jednoj analizi za trust mozgova Europsko vijeće za vanjske odnose (European Council on Foreign Relations) ovako rezimira: „Ekonomski i socijalni razvoj, suverenost (tj. stabilnost Komunističke partije) i sigurnost (teritorijalni i nacionalni integritet)". „Kina je prvi put dosljedno i javno pokrenula provedbu vlastitih interesa. A to je medijski inscenirano ljetnim Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu."

Poslije Hua Jintaoa je došao (2013) Xi Jinping koji je uveo aktualnu fazu i koji simbolizira jaku Kinu, ili kao što to Stanzel rezimira: „Vanjska politika Pekinga je samopouzdanija nego ikad ranije. Vremena suzdržanosti su definitivno prošla." Novi zahtjevi se ogledaju u inicijativi za formiranje Novog puta svile i u demonstraciji vojne sile u Južnokineskom moru, ili u sve jačem kineskom zalaganju za slobodnu trgovinu u svijetu – koju predsjednik SAD-a Donald Trump stalno dovodi u pitanje.

EU nema jedinstven stav o Kini

I Europska unija osjeća diplomatsku ofenzivu Pekinga. Prema jednom izvještaju Frankfurter Allgemeine Zeitunga, Kina je u travnju 2018. sastavila povjerljiv memorandum o Novom putu svile i poslala ga europskim glavnim gradovima. Taj dokument sadrži – za razliku od drugih bilateralnih sporazuma – samo kineski rukopis. Peking nije htio ostavljati prostor za bilo kakve pregovore. A šefovi europskih država i vlada su trebali potpisati dokument. Onaj tko je odbio potpisati morao je računati s negativnim posljedicama. Prema navodima spomenutog lista, neke zemlje istočne i srednje Europe su potpisale. No, potom se 27 od 28 članica EU-a suglasilo da se dokument ne potpiše i da se poradi na stvaranju zajedničke linije kada je riječ o Novom putu svile.

Jedina država koja nije na poziciji svih ostalih u EU-u je Mađarska. Već duže vrijeme Kina i Mađarska gaje prisne odnose. Oni su u svibnju 2017. izvedeni na najvišu diplomatsku razinu – sveobuhvatno strateško partnerstvo. Godinu dana prije toga Mađarska je (zajedno s Hrvatskom i Grčkom) uspjela ublažiti službeni stav EU-a o arbitraži u Južnokineskom moru. U siječnju 2018. mađarski premijer Viktor Orban je na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, imajući u vidu strukturne investicije, rekao: „Ako nas EU financijski ne podrži, okrenut ćemo se Kini."

Nema zajedničke strategije

I pored uspjeha, kineske intelektualce muči pitanje slijedi li Kina sveobuhvatnu strategiju. Wang Jisi, dekan „Škole za međunarodne studije" Sveučilišta u Pekingu, daje negativan odgovor. On kaže da nije dovoljno da se utvrde osnovni interesi, već da treba i biti načisto s tim kako ih provesti i koordinirati.

Politolog i stručnjak za Aziju Gerhard Will, koji je bio istraživač u berlinskoj Zakladi za znanost i politiku, došao je do sličnog zaključka. „Da bi postala svjetska sila Kina mora imati veću vojnu i ekonomsku moć." Da ima diplomatski utjecaj i „meku moć", dakle sposobnost utjecaja na države bez gospodarskog utjecaja ili vojnog zastrašivanja.

Kineski san nije tako atraktivan

I dok Kina svakako skuplja bodove na području gospodarstva i vojske, još uvijek bilježi deficite na diplomatskom planu i kao „meka sila". Na primjer na području međunarodnog prava: „Ako Kina ne priznaje norme, onda mora postaviti svoje. Ali ne samo postaviti ih, već osvojiti i one koji će ih slijediti. A tu vidim veliki deficit."

Osim toga, Gerhard Will vidi u jugoistočnoj Aziji veliki kontrast između elita i njihovih građana. „Kina može pridobiti određene vlade za sebe, ali ne i narod, i to će na duži rok dovesti do velikih sukoba."

Kambodža, koja u savezu zemalja jugoistočne Azije (ASEAN) već duže vrijeme ima ulogu koja u Europi odgovara ulozi Mađarske, jasno je orijentirana prema Kini. Barem je to vlada premijera Huna Sena. Tako je Kambodža 2012. i 2016. u interesu Kine blokirala donošenje zajedničke izjave ASEAN-a o Južnokineskom moru. No, stanovništvo Kambodže nije prokineski orijentirano, kaže Will koji često putuje u tu regiju. „Što je jači utjecaj, tim su manje simpatije za Kinu." „Kineskom snu" i dalje nedostaje atraktivnost.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.