Kineski pritisak na članicu Europske unije
16. rujna 2020"Ja sam Tajvanac!" Bila je to jedna kratka rečenica, koja će očito ući u povijest diplomacije. Predsjednik češkog Senata Miloš Vystrčil tu je rečenicu izgovorio početkom rujna tijekom svog govora u parlamentu Tajvana – parafrazirajući čuvenu rečenicu Johna F. Kennedyja u Berlinu tijekom Hladnog rata. Njome je Vystrčil htio demonstrirati solidarnost s jednom demokratskom zemljom, koja se već nekoliko desetljeća nalazi pod pritiskom totalitarnog susjeda – Kine.
Ta je rečenica bila ključni trenutak posjeta Tajvanu, oko kojeg se u Češkoj već skoro godinu dana vodi ogorčena politička svađa i koji je istovremeno doveo do „potresa" u politici Europske unije prema Kini. Peking je naime već nekoliko mjeseci prije Vystrčilov put u Taipei kritizirao rijetko viđenom diplomatskom oštrinom.
Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi prijetio je na koncu, i to upravo za vrijeme boravka u Njemačkoj, da će Češka platiti „visoku cijenu" za tajvanski put predsjednika Senata. Te su izjave onda potaknule šefa njemačke diplomacije Heika Maasa da tijekom susreta s kineskim kolegom neobično oštrim riječima kritizira Kinu. Prije toga su i drugi svjetski poznati političari stali u obranu Vystrčila.
Nova faza eskalacije
No, nakon oštre kineske kritike tajvanskog posjeta predsjednika češkog Senata, europsko-kineski odnos dospio je u novu fazu eskalacije. Nikada ranije kinesko vodstvo nije na tako kontinuiran, energičan i otvoren način vršilo pritisak na neku članicu EU-a. „Kina koristi Češku kako bi testirala EU“, kaže za DW politolog Jakub Janda, šef praškog „Sigurnosnog centra europskih vrijednosti" (BCEH). „Kina na Češkoj isprobava koliko daleko može ići kad se radi o neprijateljskom miješanju, ucjeni i zastrašivanju, da bi vidjela kako će na to reagirati druge članice Europske unije.“
Nije slučajnost da je Kina izabrala upravo Češku. Bivši državni predsjednik Václav Havel, koji je preminuo 2011., nije bio samo vrlo dobar prijatelj Dalaj Lame, nego je u Pragu primio i tajvanskog državnog predsjednika i druge viskorangirane političare te republike – osim toga je zahtijevao primanje Tajvana u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda.
Tijekom mandata Havelovog nasljednika Václava Klausa radikalno se promijenila vanjska politika Češke koja se do tada temeljila na poštivanju određenih vrijednosti. Klaus je 2004. kao prvi češki predsjednik posjetio Kinu. No, tek su njegov nasljednik na dužnosti državnog poglavara (od 2013.) Miloš Zeman i vlada socijaldemokratskog premijera Bohuslava Sobotke (2014.-2017.) pokornim gestama doslovce privukli Kinu u svoju zemlju. Zbog njihove prokineske politike Jakub Janda Zemana i češke socijaldemokrate sarkastično naziva „kineski veleposlanici u Pragu".
Kinesko vodstvo je Češkoj 2016. obećalo investicije od devet milijardi eura do 2020. Ta je zemlja trebala dobiti status „vrata za ulazak kineskih poduzeća u Europsku uniju“. Ali sve je ostalo na obećanjima. Temeljni kapital kineskih firmi u Češkoj trenutno iznosi samo oko 220 milijuna eura, trend ide ka smanjenju kapitala. Na drugoj strani Tajvan je u Češkoj investirao oko 300 milijuna eura. Češka je od kineske strane zauzvrat u izobilju dobila prijetnje, bilo je pokušaja utjecanja na političke odluke i špijunskih afera.
Tako je 2019., i to nakon upozorenja jedne češke tajne službe i Ureda za cyber i informacijsku sigurnost, zabranjeno korištenje hardwarea i softwarea kineskih tvrtki Huawei i ZTE u državnoj upravi. Prije otprilike pola godine doznalo se i da Kina financira tajne aktivnosti oko lobiranja na renomiranom praškom Karlovom sveučilištu, odnosno da pokušava spriječiti istraživanja koja se na kritički način bave tom zemljom. Jedan dio češke politike više ne želi tolerirati takve pokušaje miješanja od strane Kine. Praški gradonačelnik Zdeněk Hřib je primjerice protekle godine raskinuo partnerstvo s gradom Pekingom – nakon kineskih prijetnji zbog njegovih stavova i sklonosti prema Tajvanu i Tibetu. Nakon toga je sklopio ugovor o partnerstvu Praga s tajvanskim glavnim gradom Taipeijem.
"Izdaja čeških interesa"?
Novo dno u bilateralnim češko-kineskim odnosima dosegnuto je nakon tajvanskog putovanja predsjednika češkog Senata. Izvorno je Tajvan trebao posjetiti bivši predsjednik Senata Jaroslav Kubera. Ali on je u siječnju iznenada preminuo od posljedica srčanog udara. Kratko nakon toga je njegova udovica među njegovim dokumentima pronašla i prijeteće pismo kineskog veleposlanstva u Pragu, koje je bilo poslano iz Ureda češkog državnog predsjednika. Kuberina supruga kaže da je taj pritisak na njezinog muža odgovaran za njegovu iznenadnu smrt.
Kuberin nasljednik Vystrčil vrlo brzo je najavio da neće odustati o posjeta Tajvanu koji je planirao njegov prethodnik, odnosno da će na taj otok otputovati s povećom gospodarskom delegacijom. I to je i učinio početkom rujna. U češkoj javnosti velike je kontroverze izazvala činjenica da su i Miloš Zeman, ali i desno nacionalno-liberalni premijer Andrej Babiš u više navrata pokušali odvratiti Vystrčila od tog putovanja, te mu neizravno predbacili izdaju čeških nacionalnih interesa.
Martin Ehl, jedan od najpoznatijih vanjsko-političkih komentatora u Češkoj, smatra da je možda došao trenutak zaokreta u češkoj i europskoj politici prema Kini: „Nakon dugo vremena Češka Republika odašilje diplomatski signal koji se registrira u cijelom svijetu i koji nastavlja tradiciju predsjednika Václava Havela", napisao je Ehl u listu Hospodářské noviny povodom odlaska predsjednika Senata na Tajvan. I dodao: „Ovaj posjet bi mogao biti primjer i za druge demokracije."