Kineski u njemačkim učionicama

Dok još uvijek mnogi njihovi vršnjaci uče engleski, francuski ili španjolski, đaci Leibnizove gimnazije u Remscheidu pažljivo slušaju potpuno strane i čudne riječi:

"Tā – tǔdì – xiōngdìjiěmèi – shuǐ! Točno tako!"

I pohvala đacima zvuči malo čudno, jer kineski ih poučava mlada Kineskinja Yun Gao. Ali učenici su oduševljeni: "To mi je odlično, jer se odmah čuje kako govori pravi Kinez. Kad nam je gospođa Gao čitala jedan tekst, odmah se čula razlika jer ona ne čita tako polagano kao naša učiteljica", objašnjava nam Filip.

Učiteljica je Christine Du, Njemica koja je mnogo godina živjela u Kini. Sad drži nastavu u dvije gimnazije u Remscheidu, budući da sve više škola nude učenje kineskog jezika. U međuvremenu njih 64 diljem Njemačke nude kao strrani jezik u redovnoj nastavi, a dvjestotinjak ih nudi kineski kao školske radionice.

Glavni motiv mnogih roditelja i učenika su sve značajnije gospodarske veze Kine i Europe što onda znači i da će oni koji znaju kineski, lakše dobiti dobar posao. Konačno, kineski je materinji jezik za više od 800 milijuna ljudi i time je najrasprostranjeniji jezik naše planete.

Ne prepoznajem baš - ništa!

Ali njemačkim đacima nije lako: oni koji uče engleski, francuski, talijanski ili španjolski uvijek će se iznova susretati s riječima koje se nalaze i u njemačkom. I kod učenja slavenskih jezika ili čak arapskog još ima mnogo riječi koje su prodrle u njemački. Ali kod kineskog je gotovo sve - nepoznato.

Doduše, kineski nema članova niti glagolskih vremena, ali zato tisuće znakova koje treba naučiti pisati. Povrh toga, kineski je jezik gdje i sićušna razlika u naglasku nekog sloga može značiti sasvim drugu riječ, kako učenicima strpljivo objašnjava Yun Gao.

Lektorica iz Kine zapravo i sama ima korist od njenog boravka u Njemačkoj jer je kod kuće, na sjeveru Kine studirala njemački. Obzirom da sve više đaka u Njemačkoj želi učiti kineski i da nema mnogo nastavnika koji bi mogli poučavati taj jezik, pomaže njemačka Služba za pedagošku razmjenu koja je organizirala i dolazak Yun Gao u Njemačku. Utoliko je i ona zadovoljna svojim boravkom u Njemačkoj: "Mislim da to nije samo prilika da poboljšam svoj njemački, nego i da proširim svoj horizont i više naučim o njemačkoj kulturi."

Kineska kultura ne završava sa štapićima

Obratno, učiteljica kineskog je uvjerena kako će baš kroz kinesku kulturu pomoći njemačkim đacima u učenju tog jezika. Naravno, u našem globalnom svijetu i njemački tineđeri već odlično znaju što je chop suey ili pekinška patka, a ako s društvom odu u kineski restoran, već iz srama ne žele biti jedini koji će umjesto štapića tražiti nož i vilicu.

Ali Christine Du upozorava je to još daleko od poznavanja kineske kulture - i u tom joj uvelike pomaže gošća iz Kine: "Ja kao Njemica poznajem možda mnoga očišta kulture, ali ono što mislim da je veoma važno u nastavi jest predočiti kinesku perspektivu o mnogim stvarima. Mi razgovaramo i o slavljima i proslavama, ali i o sukobima generacija u Kini."

Zapravo, ni kineskoj lektorici nije bilo lako odjednom se naći pred punom učionicom njemačkih đaka. Služba za pedagošku razmjenu joj je organizirala tek trodnevni tečaj u njemačke pedagoške metode i život u Njemačkoj, a onda se našla i u sredini i u školi koja je posve drugačija od one u njenoj domovini.

Ali Yun Gao se brzo privikla, jer joj se i njemački način ophođenja u učionici mnogo više dopada nego onaj u Kini: "Nastava je mnogo interaktivnija i manji je pritisak da se bude uspješan", objašnjava lektorica. Smatra da se time otvara više prostora za kreativnost, jer dok učenici u Kini uglavnom "štrebaju" i prepisuju ono što im učitelj piše na ploči, u njemačkim učionicama se uče dijalozi i dijele uloge među učenicima.

Gledaju se i filmovi, a naravno da je tu onda i test kineskog "u praksi": posjet kineskom restoranu. Bez obzira na perspektivu dobrog zaposlenja u nekoj budućnosti, često je već dobra nagrada i vidjeti izraz kineskog konobara kad mu njemački školarac naruči svoj nasi goreng sa malo više čilija - na tečnom kineskom.