Kinesko oružje Srbiji – raste zabrinutost Zapada

Šest kineskih vojnih transportnih zrakoplova tipa Y-20 sletjelo je prošlog vikenda na beogradski civilni aerodrom Nikola Tesla noseći eksplozivan teret: raketne sustave zemlja-zrak HQ-22 za srbijansku vojsku. Kako piše list Berliner Zeitung, posebno pikantna je pritom informacija da su „kineski transportni zrakoplovi s vojnim oznakama i pošiljkom oružja (…) stigli preko teritorija najmanje dvije zemlje članice NATO-a, Turske i Bugarske". Po navodu lista „stručnjaci to vide kao dokaz širenja kineskog globalnog utjecaja".

List navodi kako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uglavnom potvrdio te informacije i najavio da će uskoro predstaviti „najnoviji ponos" srbijanske vojske.

Prema pisanju berlinskog lista, „američki dužnosnici su još 2020. godine upozorili Beograd da ne kupuje protuzračne sustave HQ-22, čija je izvozna verzija poznata pod nazivom FK-3". Njihov argument: Srbija mora prilagoditi svoju vojnu opremu zapadnim standardima, ako želi ući u Europsku uniju i druge zapadne saveze.

Autor teksta s naslovom „Kineske rakete Srbiji" podsjeća da se ovaj kineski raketni sustav često uspoređuje s američkim raketnim sustavom Patriot i ruskim S-300, mada mu je domet manji nego kod naprednijeg S-300. Posebno se ističe činjenica da će „Srbija biti prva zemlja u Europi koja koristi kineske projektile".

List još podsjeća da je Srbija, koja formalno teži članstvu u EU, prethodno opremila svoje oružane snage ruskim i kineskim oružjem, uključujući borbene zrakoplove, tenkove i drugu opremu. 2020. godine isporučeni su kineski dronovi ChengduPterodactyl-1. Oni su u stanju bombama i projektilima gađati ciljeve, ali se mogu koristiti i za izviđačke zadatke.

Na kraju autor teksta u Berliner Zeitungu napominje: „Na Zapadu postoji bojazan da bi naoružavanje Srbije od strane Rusije i Kine moglo ohrabriti vodstvo u Beogradu na novi rat na Balkanu, posebice protiv bivše pokrajine Kosova."

Poruka Pekinga Zapadu?

Kupovinom kineskih protuzračnih raketa bavi se i konzervativni list Die Welt. Kako navodi autor, nabava sustava HQ-22 je samo jedna komponenta u procesu modernizacije srbijanske vojske.

„Prema raspoloživim informacijama Srbija je 2019./2020. naručila u Pekingu ne samo ovaj protuzračni sustav, već i izviđačke i borbene bespilotne letjelice tipa Wing Loong 2F. Kineska državna industrija oružja traži kupce širom svijeta i u tome je sve uspješnija, ne samo u Africi."

„Peking", navodi se dalje u tekstu, „to pokušava postići niskim cijenama i relativno modernom tehnologijom. U studiji predstavljenoj krajem 2021. švedski institut za istraživanje mira Sipri ističe da u međuvremenu tri od deset najvećih proizvođača oružja dolaze iz Kine: Norinco (kopneni sistemi), Avic (avioni) i CETC (elektronika)."

Vrijednost kineskog izvoza oružja procjenjuje se na nešto manje od 67 milijardi dolara u 2020. Kineske tvornice su u međuvremenu postale drugi najveći svjetski izvoznik oružja s 13 posto udjela na svjetskom tržištu, iza američke industrije koja premoćno vodi s 54 posto.

Prema navodima autora, „letovi velikih vojnih transportera iz Pekinga u Srbiju izazvali su veliku pažnju i određenu zabrinutost u vojnim krugovima. Peking pokazuje kakve strateške mogućnosti transporta na velike udaljenosti sada ima, zahvaljujući domaćem modelu Y-20".

Radi se o transportnom zrakoplovu koji se počeo koristiti tek 2016. godine, s maksimalnom nosivošću od 66 tona. To ga svrstava u prvu ligu vojnih teretnih aviona i vrlo se rijetko viđa u Europi. Nikada prije nije stigla tako velika flota, piše Welt, i dodaje: „Ovaj zrakoplov sa četiri motora može prevesti i 300 vojnika. Za usporedbu: europski Airbus A400M može prevesti najviše 37 tona. A američki model C-17 ima kapacitet 77,5 tona."

Autor teksta se poziva na neimenovane vojne stručnjake koji „raspravljaju o tome naoružava li Peking namjerno Srbiju isporukom protuzračne obrane tokom rata u Ukrajini kako bi poslao signal NATO-u. Na Zapadu raste zabrinutost da bi u vezi s ruskim agresivnim ratom u Ukrajini moglo doći i do ponovnog naoružavanja na Balkanu", zaključuje autor teksta u listu Die Welt.

Priredio: Z. Arbutina

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu