Klavir - instrument koji se teško prodaje
6. siječnja 2014Teška vremena za zvučna imena industrije glazbala: Prošlog ljeta se glasoviti američki proizvođač klavira Steinway našao pred stečajem i preživio isključivo zahvaljujući jednom velikodušnom investitoru. Nedavno je u Francuskoj poznati proizvođač klavira Pleyel, koji se u svojoj stoljetnoj prošlosti može pohvaliti mušterijama poput Frédérica Chopina, zauvijek zatvorio vrata.
Previše klavira
Ni njemačkim graditeljima klavira ne ide sjajno. Slavna prošlost je daleko: prije Prvog svjetskog rata na vrhuncu cvjetanja građanstva a time i mode muziciranja po kućnim salonima, u Njemačkoj se proizvodilo više od 200.000 klavira godišnje. Danas jedva oko 11.000 modela u rasponu od jeftinijih modela pa sve do koncertnih glasovira, pronađe put do kupaca. Pritom upada u oči da je upravo u najskupljem segmentu, onom koncertnih glazbala, situacija relativno stabilna. "Najvećim dijelom izumiru proizvođači koji proizvode robu za široke mase", kaže Christian Blüthner-Hässler, direktor graditelja klavira Blüthner iz Leipziga. Prvi problem s kojim se bore proizvođači "običnih" klavira i pijanina, kakvi obično stoje po njemačkim domovima, je zasićenost tržišta. Prema informacijama Blüthner-Hässlera, po njemačkim domovima se nalazi preko osam milijuna ovih instrumenta. Drugi problem je u tomu što graditelji glasovira jednostavno proizvode predugovječni proizvod.
Predobar proizvod
I dok je Ludwig van Beethoven svojom energičnom svirkom i zahvaljujući činjenici da su do kraja 19. stoljeća klavirske žice bile zatezane u relativno nestabilni drveni okvir, brzo "trošio" svoje instrumente, današnji instrumenti su uz redovito održavanje praktički vječiti. K tome još treba pridodati i konkurenciju s dalekog istoka. No konkurencija s istoka ne bi bila problem kada bi se ostalo samo na masovnoj proizvodnji i kvaliteti. Jer njemački instrumenti još uvijek zvuče mnogo čistije nego npr. kineska konkurencija. No problem je u tomu što kineski proizvođači na svoje klavire stavljaju oznake njemačkih proizvođača. I to aktivnih, ali i onih koji već odavno ne proizvode instrumente. Njemački proizvođači se spašavaju kvalitetom. Tako se među proizvođačima, koje američki stručni časopis "Piano Book" redovito uvrštava pod kategoriju "high quality" nalazi i nekoliko njemačkih. Među njima je i Steingraeber&Söhne iz Bayreutha na čijim su glazbalima komponirali i svirali Richard Wagner i Franz Liszt. Sve dok se i u ostatku svijeta među sve širim slojem novih bogataša cijeni kvaliteta (i cijena) njemačkih vrhunskih marki, one ne moraju strahovati za budućnost.