Koalicija unutar EU-a za priznanje Palestine sve snažnija

Barem na diplomatskoj razini, svibanj 2024. vjerojatno će ući u palestinsku povijest kao izuzetno uspješan mjesec: Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) je glasanjem Palestincima dodijelila dodatna prava unutar UN-a. Samo im nedostaje pravo glasa kako bi postali punopravni članovi.

Sada predstoji daljnje povećanje statusa palestinskih diplomata na međunarodnoj sceni. Pet europskih zemalja je za službeno priznavanje Palestine kao suverene države. Pri tome je s jedne strane riječ o solidarnosti s civilnim stanovništvom u Pojasu Gaze. S druge strane, taj se korak smatra pozicioniranjem u korist rješenja u vidu dvije države u bliskoistočnom sukobu. Aktualna desna vlada u Izraelu to sve jasnije odbacuje.

Nakon terorističkog napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. premijer Benjamin Netanjahu proglasio je ratnim ciljem uništenje militantne islamističke palestinske organizacije Hamas koji vlada u Pojasu Gaze. On također želi dugoročno kontrolirati palestinski teritorij. No, zbog oštre vojne akcije, u kojoj je prema palestinskim podacima već ubijeno više od 35.000 civila, te zbog katastrofalne humanitarne situacije u Pojasu Gaze, Izrael je pod sve većim međunarodnim pritiskom.

Španjolska: iskren posrednik na Bliskom istoku?

Osobito Španjolska i Irska sada žele dodatno povećati pritisak priznavanjem Palestine. Španjolski premijer Pedro Sanchez vodio je brojne razgovore s europskim partnerima o tome posljednjih mjeseci. Prema izvješćima, on je to poticao najprije na razini Europske unije. Zbog odbijanja Njemačke i drugih država, on je umjesto toga formirao koaliciju voljnih. Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell, i sam Španjolac, iznio je konkretne planove Španjolske, Irske i Slovenije za 21. svibnja.

Španjolska ima dobre odnose s mnogim arapskim državama, posebno onima u regiji Magreba, kao i s Turskom. Te je veze dijelom održavala još od Francove diktature (1939.-1975.), a u godinama nakon Drugoga svjetskog rata te su zemlje štitile Španjolsku od ekonomske i političke izolacije između Zapada i Istočnog bloka. Nakon završetka Francove diktature 1975. godine, Španjolska je uspostavila privredne odnose s Izraelom, a diplomatske 1986. godine. U godinama koje su uslijedile, Španjolska je stekla poziciju cijenjenog posrednika između židovske države i arapskog svijeta. Bliskoistočna konferencija u Madridu 1991. smatra se početkom mirovnog procesa koji je okončao dogovorom u Oslu između Palestinaca i Izraela.

Irska: Solidarnost iz vlastite povijesti

Irska je također glasno podržavala Palestince od prvih dana sadašnjeg rata u Gazi. Kada je sredinom travnja inauguriran novi premijer Simon Harris, španjolski premijer Sanchez je bio njegov prvi državni gost u Dublinu a zajednički potez glede Palestine očito je bio glavna tema sastanka. Irska vlada se hvali da je zagovarala dvodržavno rješenje s potpuno suverenom palestinskom državom još od 1980., duže od bilo koje druge zemlje EU-a.

U Irskoj se snažna identifikacija s Palestinom može objasniti poviješću: ona počinje s dužnosnikom britanske vlade Arthurom Balfourom, koji je bio odgovoran za Irsku, koju je Velika Britanija kolonizirala u kasnom 19. stoljeću i uskratio joj samoupravu. Godine 1917., u međuvremenu britanski ministar vanjskih poslova, izdao je takozvanu Balfourovu deklaraciju, u kojoj se u ime svoje vlade založio za židovsku domovinu u Palestini, koja je tada bila pod osmanskom kontrolom. Nakon što je to područje nedugo zatim postalo britanski protektorat, tamo je služila većina oružanih čuvara reda koji su se prethodno brutalno borili protiv irskih pobunjenika kao paravojska "Black and Tans".

Povećanje broja Židova na Bliskom istoku naseljen pretežno muslimanima u katoličkoj Irskoj uspoređivan je s naseljavanjem britanskih protestanata na sjeveru otoka. Neki Irci povezuju sukob, koji je iz toga proizašao u Sjevernoj Irskoj sa sukobom na Bliskom istoku.

Podrška iz Slovenije, Malte i Norveške

Španjolska lijeva vlada i irska vlada desnog centra podržavaju jedna drugu unatoč političkim podjelama. Kako bi zajedničkom koraku dali veću težinu, privukli su druge države: Slovenija je obećala priznanje Palestine do sredine lipnja - iako, prema riječima visokog predstavnika EU-a za vanjsku politiku Borrella, ova alpska republika sada ima 21. svibanj kao rok. Tada bi mogla djelovati i članica EU-a Malta. U travnju se u Vijeću sigurnosti UN-a već glasalo za palestinsko punopravno članstvo u UN-u, što je na kraju propalo zbog veta SAD-a.

Članica NATO-a Norveška, koja je blisko povezana s EU-om, razmišlja o priznanju "tijekom proljeća". Prema riječima ministra vanjskih poslova Norveške Espena Bartha Eidea, Oslo se nada da će ovaj potez rezultirati politički povezanom palestinskom državom umjesto "državom Hamasa".

Različite pozicije unutar Europe

Unutar EU-a palestinsku su državu do sada priznale prije svih države srednje i istočne Europe. Za njih to priznanje seže u socijalističku prošlost, u kojoj je postojala ideološka bliskost s vođom PLO-a Jaserom Arafatom. Neke od zemalja, posebice Češka i Mađarska, sada prije slove kao podržavatelji Izraela, iako održavaju pune diplomatske odnose s Palestincima.

Prva i jedina zemlja koja je priznala palestinsku državu nakon ulaska u EU bila je Švedska koja je to učinila 2014. Hoće li se španjolsko-irska koalicija još povećati je otvoreno pitanje: u Belgiji se vlada bori s tijesnim vremenskim okvirom. Nakon promjene vlasti, Portugal je zasad odustao od tog poteza u korist konzervativne vlade.

Druge države, poput Njemačke, održavaju veze s Palestinskim autonomnim vlastima, ali Palestinu kao državu žele priznati ipak tek onda kada i ako to i Izrael učini. Sve dok je Hamas, kojeg brojne države, uključujući sve članice EU-a i SAD, svrstavaju u terorističke organizacije, politički faktor moći na palestinskom području, takav se korak smatra isključenim.