Koga je briga za radnike u BiH?
26. svibnja 2012
Savez samostalnih sindikata BiH je pozvao na okupljanje kako bi ukazao na tešku situaciju u kojoj se nalaze radnici u Federaciji BiH, kao i na potrebu donošenja zakona kojim bi se zaštitila radnička prava. Točno u podne su prosvjednici pozvani ispred zgrade Parlamenta FBiH u Sarajevu, nakon čega će se kolona uputiti prema zgradi tamošnje Vlade.
„Ne poštuje se zakonska regulativa, stečena prava radnika se ugrožavaju, zanemaruje se socijalni dijalog sa sindikatima, krše kolektivni ugovori, nema investicija ni javnih radova“, kaže predsjednik SSS BiH Ismet Bajramović. Zahtjevi SSS BiH odnose se i na donošenje zakona o radu te izmjene zakona o štrajku i izvršnom postupku. SSS BiH također traži usvajanje zakona o povezivanju radnog staža, oduzimanju nelegalno stečene imovine te pokretanje proizvodnje.
Jedini izlaz - na ulicu
Od radno sposobnog stanovništva u BiH 46 posto je nezaposlenih. SSS BiH smatra da se broj nezaposlenih može smanjiti ako se u ovoj zemlji suzbiju nezakonite pojave, među kojima i rad „na crno“. Sa oko 27 posto nezaposlenih mladih ljudi BiH je u vrhu popisa europskih zemalja koje se bore sa ovim problemom. Od država nastalih raspadom bivše Jugoslavije, u lošijem je položaju jedino Makedonija sa oko 31 posto nezaposlenih mladih ljudi.
„Protestom želimo pokazati da sindikat može voditi socijalni dijalog i na ovaj način“, rekao je predsjednik SSS BiH Ismet Bajramović. Nezadovoljstva radnika u BiH ovih se dana manifestiraju i kroz štrajkove upozorenja državnih službenika, odnosno pripadnika Granične policije BiH. Sindikati Granične policije, Državne agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA) i Direkcije za koordinaciju policijskih tijela spremni su i za generalni štrajk zbog planiranog smanjenja plaća od 4,5 posto.
Jedva da može biti gore
Mnogi radnici koji plaće ne primaju iz budžeta su u još težoj poziciji. Prema istraživanju sindikata objavljenom u publikaciji „Crno bijeli svijet radnika u trgovini“, 18 posto radnika u privatnim trgovinama radi na crno i do 16 sati dnevno, za što nisu adekvatno plaćeni i primaju mjesečno oko 250 eura. Zbog straha od otkaza, najveći broj radnika niti ne pomišlja prijaviti vlasnika nadležnim inspekcijskim organima ili zatražiti sindikalnu zaštitu. Kršenja radničkih prava u trgovini prisutna su kako u privatnim tako i javnim poduzećima.
Mnogi poslodavci svojim radnicima i po nekoliko mjeseci ne isplaćuju plaće, ne uplaćuju im doprinose za mirovinsko osiguranje niti im uplaćuju naknade za topli obrok i prijevoz. Kod privatnih poslodavaca uglavnom se ne poštuje načelo osmosatnog radnog vremena, dok se jedva gdje primjereno nagrađuje rad noću i prekovremeni rad. Otkazi su česti, a bez posla ostaju i sindikalni povjerenici. U publikaciji se navodi da, u usporedbi sa ostalim gospodarskim sektorima, radnici u trgovini sektoru imaju najlošije uvjete rada.