Koliko je aktualna Marxova teorija?

 DW: Marx (naslovna fotografija) je preminuo prije točno 130 godina. Do prije nekoliko godina se pretpostavljalo da je marksistička ideja mrtva. Međutim, njegova kritika privredne eksploatacije i nejednakosti je tijekom financijske krize postala aktualnija nego ikada ranije. Šta još danas možemo naučiti od Karla Marxa?

Andreas Arndt: Aktualnost Marxa nije u tome, kako se dugo vjerovalo, da on nudi recept kako se treba promijeniti društvo. Zapravo, to je metoda, kritička analiza. Marx ne analizira pojedinačne dijelove ekonomije. On od početka istražuje globalni način proizvodnje. On gleda iza horizonta i tako dolazi upravo do onih veza koje se obično ne vidi. Veliki projekt kod Marksa je odgovor na pitanje: Kako se stabilizira sustav? Da li ga se uopće može stabilizirati? On dolazi do zaključka da stvari ne mogu trajno funkcionirati kako su funkcionirale do sada. I ono što vidimo na financijskom tržištu sigurno spada u razvoj situacije koji je primjetio Marx. On je uvidio da potreba za kapitalom stalno raste, na raspolaganju mora biti sve više kapitala, kako bi se izbalansirala nejednakost između sektora proizvodnje, odnosno da bi cijeli sustav funkcionirao. Taj kapital se međutim neće investirati na produktivan način, već će se, većim dijelom, ulagati špekulativno.

Marxova najjača točka je privredna analiza. Je li je on samo analitičar? Kakva je uloga morala?

Moralno za njega igra ulogu kada razmatra pitanje realizacije slobode. Mislim da on u tom pogledu preuzima Hegelovu koncepciju povijesti slobode. On želi da ljudi imaju mogućnost za život i rad u adekvatnim uvjetima, i da ne budu u odnosu ovisnosti. To nije usmjereno prema pojedinačnom shvaćanju moralnosti, već prema onome za što je Hegel, kao Marksov učitelj, koristio izraz "moralna zajednica".

Marks je napisao svoje teorije kao dijete vremena u kojem je živio. Tada još nije bilo jeftino proizvedenih majica u zemljama u razvoju...

U svom Komunističkom manifestu Marx je zajedno s Friedrichom Engelsom već opisao globalizacijske tendencije. I pokazao je kroz mnogo pojednačnih studija da kapital ide tamo gdje je radna snaga najjeftinija, te da će uvijek biti pokušaja da se smanji visina naknade za rad. Dakle, takozvani outsourcing u zemlje s jeftinom radnom snagom može se dobro razumijeti i uz pomoć Marxa. Mnogi smatraju da je on imao fetiš produktivnosti. Ali on se nije koncentrirao isključivo na produktivnost. Marx je jasno vidio da stalni rast produktivnosti ima posljedice po ograničene resurse. On na taj način doprinosi diskusiji i s ekološke točke gledišta.

Marks je, uz Engelsa, jedan od najutjecajnih teoretičara socijalizma i komunizma. Koliko je ono što se iz njegovih teorija provelo u praksi (npr. od strane Staljina) imalo veze s onim što je on sam želio?

To je teško pitanje, jer se naravno ne može reći da nije imao nikakve veze s tim. Neke stvari su zapravo preuzete na pogrešan način, Marx ih je zamišljao sasvim drugačije. Rekao bih da je najveći nedostatak marksizma to što nije bilo teorije politike i države. Ne možemo mu to zamjeriti, jer je ta teorija bila planirana, ali jednostavno nije stigao da se pozabavi njome. Tako bi se i razjasnilo važno pitanje poimanja prava. Ako pažljivo pogledamo njegove spise, shvatit ćemo da se bavi pravnim pitanjima, ali ne povezuje ih sustavno. Mnogi vjeruju u tezu da je Marx bio pravni nihilista. To je sigurno točka na koju se "priključio" staljinizam.

Profesor Andreas Arndt predaje na katedri za filozofiju na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu. On je predsjednik Međunarodnog Hegelovog društva i radi u Schleiermacherovom istraživačkom centru u Akademiji znanosti Berlina i Brandenburga.