Koliko košta rat?

DW: Koliko godišnje koštaju rat i oružano nasilje?

Talia Hagerty: Kvantificirali smo ekonomski utjecaj nasilja na globalno gospodarstvo. Ono što smo otkrili je da su 2016. direktni i indirektni troškovi nasilja iznosili oko 14,3 bilijuna dolara u paritetu kupovne moći. Ta brojka ne uključuje samo troškove rata, već i druge oblike nasilja, kao što su terorizam, ubojstva i nasilni zločini.

Kako izračunavate troškove rata?

Kada je vojnik ranjen u ratu, postoje neposredni troškovi, kao što su njegova medicinska njega, i indirektni troškovi, kao što su izgubljeni dohodak ukoliko je onemogućen da radi. Ali ima tu još faktora. Pretpostavimo da liječenje ranjenog vojnika košta 100.000 dolara, i da on gubi pet godina zarade što znači još 250.000 dolara. To ipak još nije kompletna cijena – jer je taj novac mogao biti potrošen na nešto produktivno, nešto što stvara vrijednost. Kada proizvodite bombu, u najboljem slučaju ona se nikad ne iskoristi. U najgorem slučaju, bomba se iskoristi i uništava vrijednosti kao što su ljudski život ili materijalni kapital – a najčešće oboje. Dakle, hajde da usporedimo proizvodnju kompjutera i proizvodnju pištolja i da se pitamo što je ekonomičnije.

Ali zar nisu rat ili ratna opasnost dobra za gospodarstvo nacija poput SAD-a, Rusije, Velike Britanije, Francuske ili drugih zemalja koje imaju velike vojske i izvoze puno oružja?

Je li to dobro za ove nacije? Ne. Može li to biti profitabilno za određeni broj firmi? Naravno. Ali to nije cijela slika. Ove nacionalne ekonomije koje ste spomenuli prosperiraju u kontekstu globalizirane trgovine. Na primjer, ekonomski utjecaj nasilja na globalno gospodarstvo daleko je gori od globalne financijske krize iz 2008. godine. Dakle, ako želimo u globaliziranom svijetu imati prosperitetne nacije, to znači da moramo izmjeriti ekonomiju svake zemlje i pogledati ukupnu sliku – a ne samo mjeriti prosperitet pojedinačne nacije ili pojedinačnih sektora, kao što su tvrtke za proizvodnju oružja.

Ali zar vojni troškovi ne stvaraju velike tehnološke inovacije? Na primjer, tranzistori i Internet su rezultati financiranja DARPA, američke agencije za razvoj naprednih istraživanja. A Nijemci su od 1939. do 1945. ostvarili nevjerojatan napredak u svemu, od mlaznih motora do raketa. Čini se da neposrednost rata ili utrka u naoružanju stimuliraju kreativnost i uspješnost u tehnološkom smislu, a time i u gospodarskom.

Naravno. Nesporno je da je veliki broj tehnoloških inovacija došao iz vojnih izvora. Ali vidim sljedeće: organizirana ljudska bića koja se fokusiraju na zajednički cilj mogu postići nevjerojatne stvari. Dakle, trebamo li ulagati novac u istraživanje? Naravno. Ali mora li to biti vojno istraživanje? I zapravo, takvi napreci su ostvareni zbog visoke razine pozitivnog mira, a ne unatoč njemu.

Pozitivan mir? Što je to?

Pozitivan mir je skup stavova, institucija i struktura koje iznutra podržavaju miroljubive društvene zajednice i stvaraju optimalno okruženje za razvoj ljudskog potencijala. To se svodi na kombinaciju faktora koji doprinose osnovnoj ljudskoj sigurnosti, produktivnoj raznolikosti i pravednosti. Kada kažem produktivna raznolikost mislim da mi ne toleriramo raznolikost, nego je prihvaćamo i uključujemo kako bismo spojili različite perspektive i stvarali produktivne rezultate.

Kako sve to shvatiti u odnosu na Hladni rat i nevjerojatne tehnologije koje su u to vrijeme nastale?

Na primjer, tako što shvatite da tehnološkog napretka koji je potaknuo Internet nije bilo bez visoke razine ljudskog kapitala.

Ali je bilo pritiska Hladnog rata i prijetnje obostranog uništenja između SAD-a i Sovjetskog Saveza.

Da. Ali greške iz prošlosti ne moraju definirati budućnost. U velikodušnom tumačenju svega može se reći da su tokom Hladnog rata ljudi učinili najbolje što su mogli s informacijama i podacima koje su imali u to vrijeme. Ali studija o ekonomiji mira zapravo tek započinje. Ako drugačije gledamo na to pitanje, svakako možemo postići nevjerojatan napredak u kontekstu mobilizacije za mir i prosperiteta umjesto mobilizacije za rat.

*Talia Hagerty je znanstvena suradnica u Institutu za ekonomiju i mir (IEP) sa sjedištem u Sidneyu, u Australiji. IEP sebe predstavlja kao „vodeći svjetski trust mozgova posvećen razvoju mjernih instrumenata za analizu mira i kvantifikaciju ekonomske koristi od mira". Hagerty je studirala vanjsku politiku i ekonomiju, a kasnije je bila suradnica njujorškog Centra za globalnu politiku.