Koliko su objektivni njemački mediji o Ukrajini?

Na početku su to bile klasične slike revolucije kakve već znamo u medijima: mirni prosvjednici koji tjednima žive na trgu u Kijevu kako bi se izborili za bolju Ukrajinu. Tko je od prošle jeseni i početka krize u Ukrajini pratio vijesti u Njemačkoj, on je na svim programima isprva vidio samo istu sliku: tu su proeuropski prosvjednici koji se bore protiv korumpiranog, Rusiji vjernog predsjednika Janukoviča. Činila se potpuno jasna medijska podjela na "dobre" i" loše".

Ali nije tako jednostavno tako jasno objasniti taj sukob, niti tada, a niti sada. "Cjelokupno izvještavanje je u duhu crno-bijelih stavova", kritizira Hanno Gundert na čelu nevladine udruge Netzwerk für Osteuropa-Berichtserstattung (Mreža za izvještavanje o Istočnoj Europi). Jer od početka je stanje u Ukrajini bilo zamršeno, ali gotovo da nema javljanja koji otkriva koliko je stanje doista složeno. Strani novinari akciju prosvjednika zovu proeuropskom, makar gotovo niti jedan od novinara uopće ne napušta Majdan kako bi stekao opću sliku stanja u zemlji. Mnogi strani novinari i borave u hotelu Ukrajina, smještenom na samom tom Trgu nezavisnosti i u hotelu se nekako stvorio i svojevrsni "medijski centar" oporbe.

Mediji u Hladnom ratu

I Simon Weiß, politolog sa Sveučilišta Heidelberg tvrdi kako se "mogao vidjeti samo kao na prosvjed civilnog društva protiv jednog lošeg vladara". Osobito u prvim danima prosvjeda je vidio osobito pojednostavljeno izvještavanje po uzorku "tu je Zapad, a tamo podmukli vladar i opasna Rusija, to je napredak u borbi protiv korupcije". Weiß tvrdi kako su i njemački mediji i njemačka politika imali veoma slično gledište na sukobe u Ukrajini i to jednostrano i neuravnoteženo.

I njemačka postaja NDR je u svom medijskom magazinu Zapp primijetila i kritizirala ovu jednostranost. Tamošnji novinari su po tjedan dana u studenom, siječnju i veljači, pratili izvješća na glavnim dnevnicima njemačke javne televizije o Ukrajini. Rezultat jest: gotovo 80% sugovornika su bili protivnici vlade. Omiljeni partner za razgovor je bivši svjetski prvak u boksu Vitalij Kličko koji, uzgred rečeno, odlično govori njemački. Tako je u njemačkim medijima upravo on stiliziran u svojevrsnog predvodnika prosvjeda. Zapravo, Kličko samo jedan od vođa opozicije. Da li je ovdje u pitanju pristranost? Gledatelji i čitatelji svakako moraju steći taj dojam, kaže Weiß.

Kako se kriza zaoštravala, tako su se mijenjali i prizori koji su stizali iz Ukrajine. Nakon što je krajem veljače i svrgnuta Janukovičeva vlada, odjednom se i kod njemačkih novinara našla stranka "Svoboda", populistička stranka desnice koja je u međuvremenu i dio prijelazne vlade. Njemački mediji su sada zaokupljeni samo ovom strankom stranku. Dok su prije toga zastave Svobode u televizijskim snimkama prolazile neopaženo, sada one privlače veliku pažnju.

"Ta afirmacija prosvjeda na Majdanu je prekinuta i počelo se kritičnije izvještavati", smatra politolog Simon Weiß. Da li je to dokaz da su strani novinari postali pažljiviji u promatranju? Hanno Gundert ostaje skeptičan: "Sada je desničara bilo previše i time je cijeli pokret diskreditiran." Jer najkasnije u tom trenutku u središte pozornosti stupa novi akter: Rusija. Jer ruskom predsjedniku može odgovarati to rušenje mita o oporbi u Ukrajini.

Za ili protiv Rusije? Još od kako je Putin anektirao poluotok Krim, u ukrajinskom konfliktu se sve vrti oko Rusije. Što se kriza više širi, izvještavanje se sve više usmjerava na jednu osobu. Tako magazin "Der Spiegel" 10. ožujka na svojoj naslovnici objavljuje: "Potpirač nemira - tko će zaustaviti Putina?" U mnogim izvještajima Putin se predstavlja kao brutalan i bezobziran vladar.

Razumijevanje i kritike

Putin protiv Europe i Amerike, Istok protiv Zapada: To su termini Hladnog rata. Ali ona se ne širi samo po medijima. Hanno Gundert smatra kako u ovdašnjim medijima upada u oči sukob kritičara i zagovornika Rusije i kako si oni međusobno zamjeraju pristranost. Jer za jedne je Putin, već kao takav, kriv za sve, a drugi apeliraju na više razumijevanja za stavove Rusije. Gundert osuđuje i djelomice potpuno preuzimanje izvješća ruske propagande bez ikakvih komentara, na primjer kako je NATO obećao da neće širiti svoje granice.

Čak se i sad, kad se sve zaoštrava sukob na istoku Ukrajine, pokazalo se kako ima jedva mjesta za nijanse u izvještavanju. U tako složenoj situaciji jednostavno nije više moguće uvijek utvrditi jasne činjenice. Ne može se uvijek jasno reći kako je to bilo izvješće postaje "Russia Today", dakle službene medijske kuće Kremlja na engleskom i time nepouzdan izvor informacija. S druge strane, časopis "Der Freitag" je optužio postaju ZDF kako koristi informacije ukrajinske PR agencije koja čak i organizira konferencije za novinare prijelazne vlade.

Mada njemačka televizijska postaja odbacuje ove optužbe, Gundert u trenutnom izvještavanju opaža još jedan problem: o Ukrajini se zapravo uopće više niti ne raspravlja. Problemi te zemlje su samo na rubu zbivanja, jer od toliko izvješća o ambicijama Rusije za nju više nema mjesta.