Komentar: Azil samo stvarno progonjenima

Ni šest tjedana nema otkako je Njemački Bundestag proslavio 65. obljetnicu Temeljnog zakona (njemačkog ustava). Tada je književnik i orijentalist Navid Kermani oštrim riječima kritizirao stanje osnovnog prava na azil u Njemačkoj. Jasna rečenica "Politički progonjeni uživaju pravo na azil" zamijenjena je 1993., kako je rekao Kermani, "monstruoznom odredbom od 275 riječi, koje su smušeno naslagane jedne na druge s čvrsto umetnutim rečenicama, samo da se jedno sakrije: da je Njemačka praktično ukinula azil kao temeljno pravo". I on je pozvao zastupnike da Temeljni zakon do njegovog 70. rođendana očiste od te "ružne, nemilosrdne mrlje".

Nove "sigurne zemlje podrijetla"

Dvije trećine zastupnika očito ne misle kao Kermani i sad su prihvatili zakon koji počiva na onoj "monstruoznoj odredbi od 275 riječi": Makedonija, Srbija i Bosna i Hercegovina od sad vrijede kao "sigurne zemlje". Faktično to znači da će zahtjevi za azilom koje podnesu građani ovih zemalja manje temeljito biti provjeravani i da će podnositelji zahtjeva moći biti brže vraćeni u svoju domovinu.

Hoće li time biti kršena ljudska prava, kako prigovaraju kritičari novoga zakona? Neće, jer ni u jednoj od zemalja zapadnog Balkana ne vladaju uvjeti kakve su pred očima imali očevi i majke Temeljnog zakona 1949. prilikom formuliranja odredbe o pravu na azil. Kod podnositelja zahtjeva za azilom iz tih triju zemalja gotovo isključivo se radi o Romima koje se u njihovoj domovini na razne načine diskriminira, ali ih se ne progoni. A njemačko pravo na azil me može biti instrument kojim se rješavaju takvi problemi.

Odluka Njemačkoga Bundestaga je ispravna zbog još jednoga razloga: trenutno otprilike svaki peti zahtjev za azilom u Njemačkoj podnose građani iz jedne od tih zemalja. Apsolutni broj tih zahtjeva se udesetorostručio otkako građani Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije mogu bez vize (do)putovati u Njemačku. Bez novog zakona bi neizbježna posljedica bila ponovno uvođenje viza - na štetu svih građana tih zemalja.

Prednost ima zbrinjavanje izbjeglica iz Sirije i Iraka

Osim toga zakonodavac čini dobro ako u vrijeme kad jako raste broj izbjeglica iz Sirije, Iraka i Afganistana omogućuje da se njemačka pomoć koncentrira na one žiji životi su krajnje ugroženi. Građanima se ne može objasniti potreba za gradnjom novih smještaja za izbjeglice i tražitelje azila u gotovo svim njemačkim općinama, ako te smještaje velikim dijelom koriste osobe koje gotovo bez iznimke moraju biti vraćene u domovinu, jer njihov zahtjev za azilom očito nije utemeljen. Tko s pravom očekuje veću pomoć Nijemaca za žrtve sukoba u Siriji i Iraku mora prihvatiti da budu postavljeni prioriteti.

Skandalozno zato nije najnovije pooštrenje zakona o azilu. Skandalozno je to što se velik dio Sirijaca koji su došli u Njemačku morao još jednom izvrgnuti životnoj opasnosti prilikom vožnje čamcima preko Sredozemnog mora kako bi ovdje našli utočište. Skandalozno je i to što u jednoj zemlji u kojoj se stalno govori o potrebi stručne radne snage iz inozemstva mnogi od te stručne radne snage izvan Europe najprije moraju podnijeti zahtjev za azilom da bi mogli ući u Njemačku. Parafrazirat ću Navida Kermanija: bilo bi lijepo kad bi ta "ružna, nemilosrdna mrlja" njemačkoga zakonodavstva mogla biti uklonjena do sljedećeg okruglog rođendana Temeljnog zakona.