Boris Johnson je već odavno trebao otići

Boris Johnson, premijer Velike Britanije, propao je zbog Borisa Johnsona. Razlog za pad populističkog, konzervativnog političara nije poraz na izborima, niti oporba, nego njegov karakter.

Na kraju, nakon niza skandala i tri godine na premijerskoj funkciji, on važi za nekog tko laže, zataškava i poriče i to više nego očigledno. Njegov kabinet i njegova stranka zaključili su da je netko tko je na početku mandata bio velika nada, zapravo još samo sramota.

Boris Johnson svakako ima politički talent i bio je u stanju da osvojiti vlast i pridobiti birače. Na kraju se zapleo u kaotičnoj mreži laži, neispunjenih obećanja i zaljubljenosti u sebe. 

Johnson sebe smatra nezamjenljivim

U tu sliku se sada uklapa njegova namjera da vjerojatno još mjesecima ostane kao premijer u Downing Streetu 10, kao neko „mrtvo puhalo", tj. netko bez pravih ovlasti i mogućnosti, sve dok konzervativci na redovnoj stranačkoj konvenciji ne izaberu novog predsjednika ili predsjednicu.

Boris Johnson sebe smatra nezamjenljivim, grčevito se drži vlasti i ne uviđa zašto bi morao otići, kao i da je sam odgovoran za to. Podnoseći ostavku, krivnju je pripisao „mentalitetu krda" u svojoj stranci. 

Tom pogrešnom procjenom tragično podsjeća na svog populističkog uzora Donalda Trumpa. Poput njega, ni Johnson ne želi shvatiti da je njegovo vrijeme prošlo. Poput Trumpa, i Johnsonu je očito svejedno kakvu štetu političkom sistemu zemlje donosi njegov kaotični odlazak. 

Boris Johnson je održao obećanje iz 2019. godine i omogućio Brexit, odnosno izlazak Velike Britanije iz Europske unije. To što nije uspjela njegova nesretna, ali odgovorna prethodnica Theresa May, pošlo je za rukom živopisnom Johnsonu.

Potpisao je sporazum o izlasku iz EU-a, znajući da ga neće moći ili neće htjeti ispoštovati. Time je stvorena virtualna robna i carinska granica između Velike Britanije i Sjeverne Irske, koja i dalje ostaje dio unutarnjeg tržišta EU-a. Nešto što je zapravo neprihvatljivo za zagovornike Brexita, koji su dozvolili da ih zaslijepi fleksibilni populist. Ipak, Johnson je konzervativcima donio i sjajnu pobjedu na parlamentarnim izborima 2019. 

Zluradost u Europskoj uniji

No od tada je sve krenulo nizbrdo. Johnson je ovog proljeća na svoju ruku htio raskinuti ugovor s EU-om i da to prikrije s nekoliko lakonskih šala. To se međutim sada neće dogoditi, jer prijelazna vlada u Londonu to više neće moći provesti.

U EU postoji izvjesno olakšanje, pa čak i veselje, što je Johnson prošlost. Međutim, prerano je nadati se tomu da će nasljednica ili nasljednik poštovati sporazum o Brexitu.  

Boris Johnson je svoju zemlju nestabilno vodio kroz pandemiju. Na početku ju nije ozbiljno shvaćao, a potom mu je pošlo za rukom organizirati uspješnu kampanju cijepljenja, prije nego ostatak Europe.

No on sam se nije pridržavao mjera, nego je organizirao zabave u premijerskoj rezidenciji, što ga je na kraju i politički dokrajčilo. 

Blokirana Britanija

Novu premijerku ili premijera čeka suočavanje s visokom inflacijom, padom vanjske trgovine nakon Brexita, napetom geopolitičkom situacijom nakon ruskog napada na Ukrajinu, svjetskom krizom gladi i prestankom upotrebe fosilnih goriva.

Kada je riječ o vanjskoj politici, Britanija će nakon Johnsonovog odlaska mjesecima biti paralizirana. Slijedi faza neizvjesnosti, do dolaska nove vlade. To nije od velike pomoći, s obzirom na višestruke krize i hitnu potrebu za međunarodnom suradnjom.

Johnson je priznao da sadašnjost izgleda mračno, ali ipak vidi „svjetlu budućnost“ za novu vladu. 

On ne krije da mu je čuveni premijer Winston Churchill bio uzor. Ponekad je čak imitirao njegov hod i pokrete. Ali to naravno nije dovoljno. Za razliku od Churchilla, Johnson nije imao ni čvrste principe, niti duboka uvjerenja ali ni dovoljno savjesti.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu