Komentar: Bushov govor povodom 5 godina rata u Iraku
20. ožujka 2008
Bush je održao primjeren govor. On je bio tako primjereno jadan kao i čitav rat u Iraku kojeg su započeli Bush i njegovi ideolozi, bez pravog razloga i iz čiste obijesti. Američki predsjednik je poslušno pred kamerama postaje ABC još jednom ponovio svoje parole: o velikoj strateškoj pobjedi nad islamskim ekstremistima u Iraku, od koji bi - da Amerika nije napala - navodno bili izvor opasnosti za genocid. Treba naglasiti: opasnost od mogućeg genocida.
U grozničavoj potrazi za nekakvom naknadnom legitimacijom rata, Bush se opet kleo u scenario iračke El Kaide sa pristupom bogatstva od nafte iz te zemlje pa tako i oružju za masovno uništavanje. Opet smo to čuli - oružje za masovno uništavanje koje je Bush kao robot ponavljao kao navodni razlog za ovaj rat iz obijesti.
Bush je barem na petu obljetnicu imao priliku jasno i glasno konačno reći kako oružja za masovno uništavanje nije bilo. To bi bio povijesni trenutak u završnici njegovog predsjedavanja, rijedak trenutak istine. Bush je barem jedne minute mogao pisati pozitivnu povijest. Propustio je tu priliku - i to je dobro. Jer i priznanje o zabludi bi bilo tek pola istine.
Bush i njegovi ideolozi su znali da u Iraku nema takvog oružja, niti saveznika terorista Al Kaide. I baš zato jer je to američki predsjednik znao, američke tajne službe i častan bivši ministar Powell su bili prisiljeni raditi budalu od svjetske javnosti i Ujedinjenih naroda. Da je Bush izrekao tu istinu, za petu obljetnicu rata bi još samo mogao dati ostavku.
Ali takva pomisao je političkom misionaru Bushu isto tako strana kao i svaki tračak sumnje i promišljanja o svojim djelima. Tome nema traga u njegovom govoru, nema prave žalosti za 4000 poginula američka vojnika, nikakve tuge za iračku djecu, majke i očeve koji su razneseni u ovom ratu. Koliko ih je bilo? 50 ili 150 tisuća? Nitko ne zna, niti Bush to želi znati. To je samo "kolateralna šteta" u ratu kojeg je Irak oslobodio tiranina Sadama i istovremeno doveo na rub građanskog rata čije izbijanje spriječava samo ogromna američka vojna sila.
Ovaj jadan govor o ratu u Iraku George W. Busha je istovremeno upozorenje za njegovog nasljednika - ili nasljednicu u Bijeloj kući. Amerika ne može, ne smije nikad više tako voditi rat a da zauvijek ne prokocka svoj ugled koji je ionako ozbiljno ugrožen.