Komentar: I ti si Njemačka, Alija!

Ubilački napad na novinare satiričnog magazina u Parizu pogađa Njemačku u najnezgodnijem trenutku. Iz Dresdena Njemačkom se širi difuzna islamofobija s nažalost pojednostavljenim, pa čak i rasističkim tonovima. Upravo jednostavni pripadnici pokreta Pegida osjećaju to kao potvrdu svoje iracionalne i paušalne kritike islama. Nema sumnje, nešto se kotrlja prema nama. Prema politici, općinama, učiteljima, novinarima i svima koji obavljaju javne poslove ili se jednostavno žele umiješati kad u zajednici vlada ozračje opasnosti.

Sigurno, Njemačka kao država i društvo stoji čvršće nego naš francuski susjed. Mi nemamo kolonijalnu prošlost u islamskom svijetu kao što ju ima Grand Nation, naše gospodarstvo je stabilnije, nezaposlenost manja, a problematika predgrađa s paralelnim svjetovima u Berlinu, Frankfurtu ili Münchenu nije tako dramatična kao ona u Parizu ili Marseillesu. II dok nekoć veliku Francusku već godinama muči snažna kriza identiteta, kod nas Nijemaca je gotovo u istom razdoblju nastalo drukčije, pozitivno samopouzdanje. Ukratko, Francuska je doslovce bolesna - i to od glave do pete, Njemačka ima laku slabost zvanu Pegida.

Pegidine huškače držati pod nadzorom!

To jasno pokazuje već usporedba Nacionalne fronte (Front National - FN) s Pegidom. U Francuskoj je FN, stranka nesnošljiva prema strancima, jaka stranka s 25 posto biračkog tijela, što znači da je podjednako jaka kao SPD u Njemačkoj. To je već samo za sebe dovoljno loše. "Patriotski Europljani" iz Saske nasuprot tomu predstavljaju trenutno stanje u provinciji. Oni - hvala Bogu - nisu stranka, dakle nemaju društveni legitimitet. Pa ipak vrijedi staro pravilo: ako u Francuskoj, Engleskoj ili Italiji desnoekstremne stranke sjede u parlamentima s dvoznamenkastom potporom birača, to ni izdaleka nije tako alarmantno za tamošnja društva kao marginalne organizacije nesnošljive prema strancima u Njemačkoj. Kako inače objasniti činjenicu da se veliki mediji u Parizu i Londonu već tjednima interesiraju za ono malo Pegide? Povijest - a to i dalje vrijedi - još uvijek baca velike sjene.

Nikako nije potrebno da ubilački napad na suradnike lista Charlie Hebdo onima da opravdanje koji nisu sposobni prepoznati ogromnu razliku između terorista inficiranih IS-om i naših turskih susjeda. Potrebno je puno društvenog rada - ponajprije od stranaka koje predstavljaju većinu.

Njemački muslimani i drugi patriotizam

Ali, i oko četiri milijuna muslimana u Njemačkoj odgovorni su za kulturni mir u našoj zemlji. Iako prema jednoj aktualnoj studiji (Bertelsmann) oko 90 posto muslimana s njemačkim državljanstvom demokraciju smatraju dobrim oblikom vladavine, u svakodnevici se slabo osjeća drugi patriotizam prema zemlji u kojoj žive, rade i svoju djecu šalju u škole. Doseljenici u SAD-u su se uvijek glasnije izjašnjavali za svoju novu domovinu. Istina, spremnost prihvaćanja i integracije doseljenika kod Nijemaca nije takva kakvu pokazuje Sjeverna Amerika kao klasična useljenička zemlja, što je po sebi razumljivo. Ali, stalno ukazivanje na raširenu nesnošljivost prema muslimanima ili opće odbijanje stranaca u Njemačkoj dugoročno neće pomoći njemačkim muslimanima.

Pitaj, što možeš učiniti za svoju zemlju

Uvjerljiv odgovor na napad u Parizu je poziv muslimanskih organizacija da se izađe na ulice. Takorekuć, protuteža demonstracijama Pegide i stvarna gesta solidarnosti. Demonstracija povezanosti s Njemačkom i njezinim pravnim poretkom. A to je u skladu s izjavom J. F. Kennedyja koji je prilikom prisege za američkog predsjednika 1961. zahtijevao od Amerikanaca da ne pitaju, što država može učiniti za njih, nego što svaki pojedinac može učiniti za svoju zemlju.