Komentar: Još nije došlo vrijeme za navijače na stadionima
Sportski pregled je ove nedjelje prenosio utakmicu prvog kola Kupa DFB-a između trećeligaša Hanse iz Rostocka i došljaka u Prvu saveznu ligu, VfB Stuttgarta. Utakmica je bila napeta, jedva se vidjelo kako momčadi dijele čitave dvije lige. Možda je to zasluga i navijača Rostocka. Na stadionu je prisutno 7.500 navijača, stvaraju buku kao da je stadion pun. To je moguće jer je savezna pokrajina Mecklenburg Vorpommern ukinula neke od zabrana zbog niskog broja zaraza koronavirusom.
Ponedjeljak uvečer u Dresdenu: trećeligaš Dynamo je iz natjecanja izbacio drugoligaša Hamburger SV s 4:1. Na kraju utakmice igrač obrane Hamburga Toni Leistner dolazi pred kamere novinara, ali ga pritom očito vrijeđa netko od navijača Dresdena. Leistner gubi kontrolu, penje se na tribine i jednog navijača obara na tlo. Redari ga uspijevaju zadržati. Bezglava akcija Leistnera, ali zorno pokazuje u kojoj mjeri su i na stadionu u Dresdenu tribine bile djelomice gusto napučene.
"Razumno ponašanje" u zanosu pobjede?
Predstavnici nogometnih navijača su proteklih mjeseci uporno tražili više povjerenja u ljubitelje nogometa. Ozbiljno su se naljutili kad je Njemačka nogometna liga (DFL) predstavila svoj koncept kako bi se navijači mogli vratiti na stadione. Zabrana svakog alkohola, nema navijača gostujuće momčadi, samo djelomična popunjenost stadiona, nema ulaznica za stajanje... Nogometni navijači su sve to nazivali nerazumnim ograničenjima, dapače: osuđivanjem navijača bez opravdanih osnova.
Ali prizori iz Rostocka i Dresdena jasno pokazuju: čak i kad navijači znaju da ih sad svi pozorno promatraju ne pridržavaju se niti najosnovnija pravila. Mnogi posjetitelji na tribinama nemaju maski na licu, neki ih krivo drže, a jedva da se itko drži propisa o međusobnoj udaljenosti. Viče se, pjeva i grli se.
Sve je to razumljivo. Jer nogomet je emocionalan događaj. Razlog da se uopće ide na stadion leži točno u tome, u bliskoj socijalnoj razmjeni s istomišljenicima, u pjevanju, navijanju, slavlju - za mnoge i u alkoholu. Tko može suzdržati svoje osjećaje kad njegova momčad s dna ljestvice upravo pobjeđuje favorita?
Ako smiju navijači onda smiju svi
Zato je odluka državnih ureda tih pokrajina na početku sezone da se ipak barem djelomično dopusti posjetitelje na nogometnim utakmicama fatalno pogrešna. Nije da ne želimo to priuštiti navijačima. Svakom ljubitelju nogometa nedostaje uobičajena kulisa navijača na stadionima. Ali s obzirom na ponovni porast zaraza, jednostavno još nije došlo vrijeme za to.
Prije svega, ako navijači smiju opet u stadione, političari onda moraju objašnjavati svoju odluku. Jer ako je dopušteno slavlje i pjesma na stadionima, onda to mora vrijediti i za slavlje na proslavama, za koncerte ili posjete festivalima, za slavlje u velikim diskotekama, pjevanje u zboru, proslavu karnevala i fašničke mimohode.
Ali da sve to još uvijek ne može biti, jasno pokazuje i najnoviji slučaj "super-širiteljice" iz Garmisch-Partenkirchena. Jedna 26-godišnja Amerikanka zaposlena u hotelu se tamo nije držala odredbe o samoizolaciji nakon povratka s odmora, usprkos simptomima bolesti je krenula u obilazak kavana i uzrokovala je da je čitavo mjesto postalo žarište korone. Jer jedna crna ovca je dovoljna kako bi se sve pokvarilo.