Kancelarka Merkel, korona-revolucija i mi

„Od ujedinjenja Njemačke, ne, od Drugog svjetskog rata nije bilo takvog izazova za našu zemlju, kod kojeg je tako važno naše zajedničko solidarno djelovanje." Savezna kancelarka Angela Merkel nije sklona patosu. Trezveno, analitički, suzdržana u izboru riječi ona tako govori čak i o najvećim političkim izazovima – baš kao promovirana znanstvenica. I uvijek optimistično, kao za vrijeme izbjegličke krize: „Mi ćemo uspjeti."

Dakle ako se žena, koja je već više od 14 godina na čelu njemačke vlade, po prvi put izvan rituala novogodišnjeg govora direktno putem televizije obrati građankama i građanima, kada uz to još i čini povijesne usporedbe s jednim ratom koji je odnio 55 milijuna ljudskih života i Njemačku ostavio u ruševinama, ako Angela Merkel tako govori, onda se nešto dramatično promijenilo.

Eksponencijalno širenje

A svi mi primjećujemo: zatvorene škole, dječji vrtići i trgovine, čitave tvrtke koje šalju ljude na prisilni godišnji odmor ili rad od kuće, stvaranje zaliha, društvena ograničenja od storniranih putovanja do karantene obilježavaju našu svakodnevicu. U razgovoru s obitelji, prijateljima i poznanicima skoro da nema nijedne druge teme osim virusa.

Koliko je velika ta prijetnja pokazuju matematičari kada govore o eksponencijalnom širenju. Početkom ožujka u Njemačkoj je bilo 130 zaraženih, danas ih je više od 11.000. Brzina širenja je time u skladu sa znanstvenim prognozama. Ako se to nastavi takvom brzinom, već uskoro ćemo dostići prag od 100.000 ili čak od milijun – i pri tome još nismo uzeli u obzir broj nepoznatih slučajeva. I: pandemija nije nacionalna prijetnja, nego globalna.

U takvoj situaciji kancelarka čini jedino ispravno: ona ne daje naredbe, ona apelira na naš razum. Ona se oslanja na to da ćemo se mi, kao prosvijećene građanke i građani, ponašati u skladu sa situacijom. „Socijalna distanca" je ključna riječ – nešto prostije to izražava hashtag "#stayfuckinghome": Prokletstvo, ostani kod kuće! Ili kako kaže kancelarka: „Mi nismo osuđeni na pasivno prihvaćanje širenja virusa. Mi imamo sredstvo protiv toga: mi moramo iz obzira držati odstojanje jedni od drugih."

Više mrtvih, manje slobode

Caka je u tome, a to spominje i Angela Merkel, da to nije riješeno s nekoliko tjedana pauze: „Idući tjedni će biti još teži." Bit će više mrtvih, ogromnih gospodarskih šteta, a možda čak i socijalnih raskida.

I: mi se moramo odreći naših sloboda. Za nas kao društvo – svejedno gdje živimo – to je ogromni izazov. Ali može biti i šansa. Već sad ovaj mali virus baca svjetlo na nečuvene gluposti velikih populista – dovoljno je pogledati video-snimke Donalda Trumpa. Mi već sad učimo da možemo i drugačije komunicirati, telefoniranje putem video-linka postaje svakodnevica. A mi osjećamo da nekako pripadamo zajedno, da je solidarnost, čak i između stranaca, nešto što nam čini dobro – pa čak i ako se pažnja prema drugima sastoji u tome da prijeđemo na drugu stranu ulice.

Ono što nas očekuje ispravno u jednoj rečenici zaključuje filozof Slavoj Žižek: „Život će, čak i ako se na kraju ponovo vrati u normalnost, biti normalan na drugačiji način nego onaj na koji smo bili navikli prije izbijanja." Mi ćemo naučiti voditi krhki život sa stalnim prijetnjama. Nalazimo se usred revolucije – i na nama je hoće li ona završiti dobro ili neće.

Molim Vas, ostanite zdravi!