Lagan posao za masovne ubojice
U usporedbi s Europom, o američkim su muslimanima stručnjaci do sada mislili da ne „padaju“ na poruke islamističkih ekstremista. Dok europski muslimani većim dijelom potječu iz bivših kolonija, često su slabo integrirani i zbog toga često žive na rubu društva, među američkim muslimanima vlada drugačija slika: na primjer tamo ne postoji uopće neka skupina koja etnički dominira, kao što je to slučaj u mnogim europskim zemljama. Stupanj obrazovanja i prihodi američkih muslimana ne samo da su viši nego u Europi, nego su i usporedivi s onima ostatka američkog društva. Ukratko: muslimani u SAD-u se sveukupno gledajući osjećaju kao dio američkog društva i vjeruju, barem to pokazuju ankete, da i oni mogu sanjati američki san.
Relativno manju atraktivnost ekstremističkih poruka za američke muslimane potvrđuju i brojke inozemnih boraca takozvane „Islamske države“ u Siriji i Iraku. Iz SAD-a je, stavimo li to u odnos s brojem ukupnim žitelja, samo jedan borac na milijun stanovnika krenuo na put, u Belgiji 40, u Danskoj 27, u Švedskoj 19. Znači svugdje je to puno više.
Jednostavno do oružja
Ali napad u San Bernardinu pokazuje da ni većinski dobro integrirani američki muslimani, kao što je očito bio i atentator, nisu posve imuni na ekstremističku ideologiju. Na koncu je terorizam u eri interneta doista globalna pojava i dovoljno je da, kao u San Bernardinu, postoje pojedini radikalizirani akteri da dođe do krvoprolića.
Zato bi bilo potpuno pogrešno kad bi se zbog islamističkog napada u Kaliforniji pod upitnik dovelo inače u usporedbi s drugima uspješnu integraciju SAD-a. Baš suprotno: upravo zbog prijetnje terora Amerikanci bi trebali stati jedni uz druge, bez obzira na religiju i podrijetlo, i ne dozvoliti da ih se izigra jedne protiv drugih, što teroristi priželjkuju.
Američka država nije zakazala na polju integracijske politike, već kod središnjeg aspekta borbe protiv terora: ni u jednoj drugoj zapadnoj zemlji atentatorima nije tako jednostavno doći do oružja. Točnije: do napadačkog oružja za vođenje rata. Teroristi iz Pariza su se dokopali oružja za planirani masakr uz pomoć visoke doze kriminalne energije i tajnog planiranja. Atentator iz Kalifornije oružje je legalno kupio u jednom dućanu, koji se reklamira kao "Family-Friendly Gun Store".
Prodaja oružja potencijalnim teroristima
Svi pokušaji i apeli da se barem oteža prodaja takvog napadačkog oružja već godinama propadaju zbog otpora američkog Kongresa i moći lobija proizvođača oružja. Naravno da stroži zakoni o oružju nisu jamac za sprječavanje terorizma, to su pokazali i napadi u Parizu. Ali isto tako je jasno da legalni pristup takvom oružju ne otežava izvršenje masovnih ubojstava kao u San Bernardinu, već olakšava.
Koliko se šizofreno diskutira o temi oružja u SAD-u pokazuje i jedno glasovanje u Kongresu tijekom proteklog tjedna. Osobe koje se nalaze na službenom popisu terorista američkog Ministarstva pravosuđa, takozvanoj "no-fly list", i kojima se zbog toga zabranjuje putovanje zrakoplovom, i dalje smiju kupovati oružje i streljivo. U Senatu je propao pokušaj da se tim potencijalnim teroristima, među kojima je i oko 800 američkih građana, ubuduće zabrani kupovina oružja. Nije za očekivati da će se ubuduće nešto promijeniti oko te cinične politike.
U teškoj i dugotrajnoj borbi protiv islamističkog terorizma na vlastitom tlu, SAD ima doduše puno bolju startnu poziciju od većine europskih zemalja, i to zbog svoje dosadašnje relativno uspješne integracije. Nažalost Washington te uspjehe ugrožava sam, i to tako da fanaticima olakšava posao u pokušaju nabavke oružja, kako bi svoje planove i ostvarili.