Komentar: Napokon useljenički zakon za Njemačku

Kako to izgleda kada realnost stvara političke činjenice, može se vrlo dobro trenutno promatrati u Njemačkoj. Godinama se kontroverzno raspravljalo ne samo o tomu je li Njemačka useljenička zemlja nego smije li uopće postati jedna. Sve je ostalo pri svađi, bez konkretnih političkih rješenja. No ono što se u međuvremenu dogodilo je odavno realnost: useljavanje se dogodilo bezglavo, djelomično i nekontrolirano. Jednim dijelom se odvijalo putem politike pružanja azila, a drugim dijelom nakon duge borbe pojedinaca i provlačenja kroz birokratsku šumu pravila koja su Njemačkoj dosad kontrolirala useljavanje. Politika po kojoj bi Njemačka privukla najbolje i najkvalificiranije izgleda drugačije.

Kada kočnica postane pokretač napretka

No sada vjetar okreće smjer i to munjevitom brzinom. Njemačka će službeno postati useljenička zemlja. I to zato jer je ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer, šef bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU),  na stol stavio predložak zakona. Tko bi još prije nekoliko tjedana mogao pomisliti da upravo ovaj CSU, čiji šef ne propušta priliku zakočiti svaki oblik reguliranja useljavanja stručnog kadra u Njemačku, sada gura prvi pravi useljenički zakon. Donedavno je bio drugačijeg mišljenja iako je useljenički zakon dio koalicijskog sporazuma demokršćana i socijaldemokrata (koji su se i pobrinuli da to tako bude).

Nisu samo udruge poduzetnika te koje već godinama ponavljaju da je jednoj privrednoj velesili poput Njemačke potreban moderan useljenički zakon kako bi opstala u globalnoj utrci za najboljim umovima i talentima. Nakon godina ignoriranja realnosti sada bi napokon stvari mogle krenuti prema naprijed. To je već velik korak iako bi se stranke i ovoga puta morale zapitati zašto je potreban pritisak realnosti da bi se probile iracionalne političke blokade. Jer čak i oni koji se protive useljavanju kvalificirane radne snage moraju priznati prednosti jednog useljavanja, koje se odvija po jasnim i transparentnim pravilima. I upravo to bi trebao donijeti novi zakon.

I njemačka kancelarka Angela Merkel je uvijek iznova pokazivala otvorenost za useljenički zakon. Iako je upravo njezina stranka CDU bila ta koja je početkom prošlog desetljeća vodila antiuseljeničke kampanje poput „Više djece umjesto useljavanja Indijaca" („Kinder statt Inder"). Ulogu kočničara useljeničkih pravila od CDU-a je sad preuzela Alternativa za Njemačku (AfD) koja će blokirati svaki pokušaj reguliranja useljavanja, ma koliko god on bio dobar. Socijaldemokratima vjerojatno novi zakon neće ići dovoljno daleko a slično je za očekivati i od liberala i zelenih. Dakle useljenički zakon još nije gotova stvar.

No kada jednom stupi na snagu, trebao bi olakšati priljev dobro obrazovanih i kvalificiranih. To je mudra odluka, posebice ako se na umu ima manjak radne snage u industriji u medicinskom sektoru. S druge strane, ovaj zakon ne može regulirati integraciju izbjeglica u društvo i tržište rada. To se mora riješiti na drugi način. 

Rješavanje besmislenih pravila

Dobro je što će novim zakonom biti odstranjena neke nelogična pravila. Poput onog po kojem poslodavac može zaposliti nekog tko ne dolazi iz Europske unije samo ako dokaže da na tržištu rada nije pronašao prikladnog kandidata s EU boravištem. To je dosad bila jedna od većih prepreka zapošljavanju kvalificiranih stručnjaka iz cijelog svijeta koji su se često, nakon mjeseci čekanja na radnu dozvolu, odlučili za neku drugo, manje kompliciranu useljeničko odredište. I dobro je što će ovo pravilo sada nestati. Time će useljeničko pravo postati transparentnije, logičnije i pravednije. I to za sve. No još je potrebno mnogo takvih koraka. Do stupanja zakona na snagu će još potrajati. Ali ono što je ispravno je smjer u kojem se rasprava kreće. A to nije malo.