Komentar: Neugodna iznenađenja direktne demokracije

I takozvana direktna demokracija može ponekad skrenuti u krivo. To je proteklog vikenda jasno dokazala najmlađa članica Europske unije. Kako bi povećala izglede za svoj ulazak u Uniju, Hrvatska je vlada prije dvije godine bila ublažila uvjete za organiziranje referenduma u zemlji. Tako da za njegovo organiziranje sad nema niti obaveznog minimalnog odziva sudionika niti ograničenja što se tiče teme referenduma.

Jedna građanska inicijativa je sada vladi u Zagrebu za ovaj, s dobrim namjerama sastavljen ali loše izveden zakon, uručila neugodan račun. Zabrana istospolnih brakova, iz čega proizlazi i diskriminacija homoseksualaca i lezbijki, sada bi trebala biti zapisana i u Ustavu. Obzirom na to da je na referendumu sudjelovao mali broj građana, njih 38 posto, manjini stanovništva je stvarno uspjelo da većini nametne svoje mišljenje.

Nesigurno društvo

I referendum baš kao i užarene i neprijateljski nastrojene rasprave prije referenduma, itekako su dokaz općeraširene homofobije, manjka tolerancije kao i nedostatak kulture komunikacije koji vladaju u hrvatskom društvu. Jer o uvođenju homoseksualnih brakova prije referenduma uopće nitko nije ni govorio. Klerikalno-konzervativna građanska inicijativa "U ime obitelji" u akciju je krenula iz čistog uvjerenja i ubrzo je pronašla više nego dovoljno pristaša, koji su za svoja neprijateljska stajališta prema LGTB zajednici na kraju dobili prostor u javnosti.

Cijela je rasprava na kraju pokazala u kojoj su mjeri mnogi Hrvati nesigurni, frustrirani i ogorčeni, i to nepunih pola godine nakon ulaska u Europsku uniju. Gospodarski problemi, velka nezaposlenost, nedostatak prespektive i strah od gubitka nacionalnog identiteta. To su glavni problemi skoro pa bolesno deziluzioniranog hrvatskog društva.

Dug je još put

Homoseksualci i lezbijke moraju ovdje trpjeti kao žrtveni jarci i tako su postali kolateralna šteta oštrog sukoba između liberalnih urbanih elita i konzervativne, katolički nastrojene i djelomično stvarno homofobne većine. Ovakav razvoj predstvalja ozbiljnu opasnost za demokratski razvoj Hrvatske. Danas homoseksualci i lezbijke, sutra bi cilj bijesa naroda mogle biti nacionalne manjine. Jer već je u tijeku jedna nova građanska inicijativa, koja vrijedno prikuplja potpise za referendum o ograničavanju prava srpske manjine.

Stoga Hrvatska vlada, koja se inače sasvim jasno bila izjasnila protiv upravo održanog referenduma, mora što je prije moguće promijeniti zakon i za buduće referendume odrediti jasne uvjete, kao što je na primjer minimalni odziv glasača od 50 posto kao i norme o kakvim se sadržajima na referendumu može glasovati. To je nužno da bi se spriječili referendumi diskiminatorskog karaktera. Još je prije samog referenduma bilo jasno da Hrvatska pred sobom, u demokratskom razvoju, ima dug put, unatoč ulasku u EU. To je sada još jednom potvrđeno pa ne iznenađuje da su u žustrim raspravama uoči referenduma čak i neki građani smatrali da Hrvati još nisu spremni za "neobuzdanu referendumsku demokraciju".